Idi na sadržaj

Razlika između verzija stranice "Aleksandar Tihonov"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pregled historije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
← Starija izmjena
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
No edit summary
No edit summary
 
(Nije prikazano 17 međuizmjena istog korisnika)
Red 37: Red 37:
| nastup_SK = [[Svjetski kup u biatlonu 1977/1978.|1977/78.]]
| nastup_SK = [[Svjetski kup u biatlonu 1977/1978.|1977/78.]]
| pobjede_SK = 2
| pobjede_SK = 2
| plasman_SK = '''4.''' ([[Svjetski kup u biatlonu 1978/1979.|1978/79]])
| plasman_SK = '''4.''' ([[Svjetski kup u biatlonu 1978/1979.|1978/79.]])
| pobjede_SK_štafeta = 1
| pobjede_SK_štafeta = 1
<!-- Medalje -->
<!-- Medalje -->
Red 47: Red 47:
{{MedaljaZlato|[[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1972.|ZOI 1972.]]|[[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1972 – štafeta|štafeta]]}}
{{MedaljaZlato|[[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1972.|ZOI 1972.]]|[[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1972 – štafeta|štafeta]]}}
{{MedaljaZlato|[[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1976.|ZOI 1976.]]|[[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1976 – štafeta|štafeta]]}}
{{MedaljaZlato|[[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1976.|ZOI 1976.]]|[[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1976 – štafeta|štafeta]]}}
{{MedaljaZlato|[[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1980.|ZOI 1972.]]|[[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1980 – štafeta|štafeta]]}}
{{MedaljaZlato|[[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1980.|ZOI 1980.]]|[[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1980 – štafeta|štafeta]]}}
{{MedaljaTakmičenje|SPB}}
{{MedaljaTakmičenje|SPB}}
{{MedaljaSrebro|[[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1967.|SP 1967.]]|[[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1967 – štafeta|štafeta]]}}
{{MedaljaSrebro|[[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1967.|SP 1967.]]|[[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1967 – štafeta|štafeta]]}}
Red 109: Red 109:
| style="background:#f7f6a8;"| [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1972 – štafeta|1]]
| style="background:#f7f6a8;"| [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1972 – štafeta|1]]
|-
|-
|align=left | {{NaziviOI|Z|1976}} ([[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1972.|Biatlon]])
|align=left | {{NaziviOI|Z|1976}} ([[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1976.|Biatlon]])
| [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1976 – 20 km|5]]
| [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1976 – 20 km|5]]
|
|
| style="background:#f7f6a8;"| [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1976 – štafeta|1]]
| style="background:#f7f6a8;"| [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1976 – štafeta|1]]
|-
|-
|align=left | {{NaziviOI|Z|1980}} ([[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1972.|Biatlon]])
|align=left | {{NaziviOI|Z|1980}} ([[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1980.|Biatlon]])
|
|
| [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1980 – 10 km|9]]
| [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1980 – 10 km|9]]
| style="background:#f7f6a8;"| [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1980 – štafeta|1]]
| style="background:#f7f6a8;"| [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1980 – štafeta|1]]
|}
|}
Tihonov je nastupio četiri puta na [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama|olimpijskim igrama]] i to na: [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1968.|ZOI 1968]], [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1972.|ZOI 1972]], [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1976.|ZOI 1976.]] i [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1980.|ZOI 1980.]] Osvojio je četiri zlatne i jednu srebrnu medalju. Prvu zlatnu na ZOI 1968. u [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1968 – štafeta|štafeti]] s [[Nikolaj Puzanov|Nikolajem Puzanovim]], [[Nikolaj Puzanov|Nikolajom Puzanovim]] i [[Vladimir Gundarcev|Vladimirom Gundarcevim]] s 1:47.8&nbsp;min prednošću ispred [[Norveška na Zimskim olimpijskim igrama 1968.|norveške štafete]] u sastavu: [[Ola Wærhaug]], [[Olav Jordet]], [[Magnar Solberg]] i [[Jon Istad]]; drugu na ZOI 1972. u [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1972 – štafeta|štafeti]] s [[Rinat Safin|Rinatom Safinom]], [[Ivan Bijakov|Ivanom Bijakovim]] i [[Viktor Mamatov|Viktorom Mamatovim]] s 1:47.8&nbsp;min prednošću ispred [[Finska na Zimskim olimpijskim igrama 1972.|finske štafete]] u sastavu: [[Esko Saira]], [[Juhani Suutarinen]], [[Heikki Ikola]] i [[Mauri Röppänen]]; treću na ZOI 1976. u [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1976 – štafeta|štafeti]] s [[Aleksandar Jelizarov|Aleksandrom Jelizarovim]], [[Ivan Bijakov|Ivanom Bijakovim]] i [[Nikolaj Kruglov|Nikolajem Kruglovim]] s 1:47.8&nbsp;min prednošću ispred [[Finska na Zimskim olimpijskim igrama 1976.|finske štafete]] u sastavu: [[Henrik Flöjt]], [[Esko Saira]], [[Juhani Suutarinen]] i [[Heikki Ikola]]; a četvrtu na ZOI 1980. u [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1980 – štafeta|štafeti]] s [[Vladimir Alikin|Vladimirom Alikinom]], [[Vladimir Barnašov|Vladimirom Barnašovim]] i [[Anatolij Aljabjev|Anatolijem Aljabjevim]] s 53.7&nbsp;s prednošću ispred [[Istočna Njemačka na Zimskim olimpijskim igrama 1980.|istočnonjemačke štafete]] u sastavu: [[Mathias Jung]], [[Klaus Siebert]], [[Frank Ullrich]] i [[Eberhard Rösch]]. Srebrnu medalju je osvojio na ZOI 1968. u [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1968 – 20 km|utrci na 20&nbsp;km]], kada je s dva promašaja i zaostatkom od 54.5&nbsp;s bio sporiji od pobjednika [[Norveška na Zimskim olimpijskim igrama 1968.|norveškog]] biatlonca [[Magnar Solberg|Magnara Solberga]].
Tihonov je nastupio četiri puta na [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama|olimpijskim igrama]] i to na: [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1968.|ZOI 1968]], [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1972.|ZOI 1972]], [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1976.|ZOI 1976.]] i [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1980.|ZOI 1980.]] Osvojio je četiri zlatne i jednu srebrnu medalju. Prvu zlatnu na ZOI 1968. u [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1968 – štafeta|štafeti]] s [[Nikolaj Puzanov|Nikolajem Puzanovim]], [[Nikolaj Puzanov|Nikolajom Puzanovim]] i [[Vladimir Gundarcev|Vladimirom Gundarcevim]] s 1:47.8&nbsp;min prednošću ispred [[Norveška na Zimskim olimpijskim igrama 1968.|norveške štafete]] u sastavu: [[Ola Wærhaug]], [[Olav Jordet]], [[Magnar Solberg]] i [[Jon Istad]]; drugu na ZOI 1972. u [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1972 – štafeta|štafeti]] s [[Rinat Safin|Rinatom Safinom]], [[Ivan Bijakov|Ivanom Bijakovim]] i [[Viktor Mamatov|Viktorom Mamatovim]] s 1:47.8&nbsp;min prednošću ispred [[Finska na Zimskim olimpijskim igrama 1972.|finske štafete]] u sastavu: [[Esko Saira]], [[Juhani Suutarinen]], [[Heikki Ikola]] i [[Mauri Röppänen]]; treću na ZOI 1976. u [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1976 – štafeta|štafeti]] s [[Aleksandar Jelizarov|Aleksandrom Jelizarovim]], [[Ivan Bijakov|Ivanom Bijakovim]] i [[Nikolaj Kruglov|Nikolajem Kruglovim]] s 1:47.8&nbsp;min prednošću ispred [[Finska na Zimskim olimpijskim igrama 1976.|finske štafete]] u sastavu: [[Henrik Flöjt]], [[Esko Saira]], [[Juhani Suutarinen]] i [[Heikki Ikola]]; a četvrtu na ZOI 1980. u [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1980 – štafeta|štafeti]] s [[Vladimir Aljikin|Vladimirom Aljikinom]], [[Vladimir Barnašov|Vladimirom Barnašovim]] i [[Anatolij Aljabjev|Anatolijem Aljabjevim]] s 53.7&nbsp;s prednošću ispred [[Istočna Njemačka na Zimskim olimpijskim igrama 1980.|istočnonjemačke štafete]] u sastavu: [[Mathias Jung]], [[Klaus Siebert]], [[Frank Ullrich]] i [[Eberhard Rösch]]. Srebrnu medalju je osvojio na ZOI 1968. u [[Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 1968 – 20 km|utrci na 20&nbsp;km]], kada je s dva promašaja i zaostatkom od 54.5&nbsp;s bio sporiji od pobjednika [[Norveška na Zimskim olimpijskim igrama 1968.|norveškog]] biatlonca [[Magnar Solberg|Magnara Solberga]].


=== Svjetsko prvenstvo ===
=== Svjetsko prvenstvo ===
Red 176: Red 176:
|align="left" | {{NaziviSPB|1977}}
|align="left" | {{NaziviSPB|1977}}
| style="background:#f8e6c4;"| [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1977 – 20 km|3]]
| style="background:#f8e6c4;"| [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1977 – 20 km|3]]
| style="background:#f7f6a8;"| [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1977 – 100 km|1]]
| style="background:#f7f6a8;"| [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1977 – 10 km|1]]
|
|
| style="background:#f7f6a8;"| [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1977 – štafeta|1]]
| style="background:#f7f6a8;"| [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1977 – štafeta|1]]
Red 188: Red 188:
|align="left" | {{NaziviSPB|1979}}
|align="left" | {{NaziviSPB|1979}}
| style="background:#dce5e5;" | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1979 – 20 km|2]]
| style="background:#dce5e5;" | [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1979 – 20 km|2]]
| [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1979 – 100 km|6]]
| [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1979 – 10 km|6]]
|
|
| style="background:#f8e6c4;"| [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1979 – štafeta|3]]
| style="background:#f8e6c4;"| [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1979 – štafeta|3]]
|}
|}
Tihonov je od [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1967.|SP 1967.]] do [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1979.|SP 1979.]] nastupio jedanaest puta na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu|Svjetskim prvenstvima]]. Osvojio je jedanaest zlatnih, četiri srebrne i dvije bronzane medalje. Prvu srebrnu medalju osvojio je na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1967.|SP 1967.]] u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1967 – štafeta|štafeti]] s [[Viktor Mamatov|Viktorom Mamatovim]], [[Rinat Safin|Rinatom Safinom]] i [[Nikolaj Puzanov|Nikolajom Puzanovim]], zaostavši 10:30.3&nbsp;min iza pobjedničke norveške štafete u sastavu: [[Jon Istad]], [[Ragnar Tveiten]], [[Ola Wærhaug]] i [[Olav Jordet]]. Prvu zlatnu osvojio je na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1969.|SP 1969.]] u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1969 – 20 km|utrci na 20&nbsp;km]] s pet promašaja i prednošću od 2.8&nbsp;s u odnosu na drugoplasiranog sovjetskog biatlonca [[Rinat Safin|Rinata Safina]], koji je utrku završio s tri promašaja, a drugu tri dana kasnije u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1969 – štafeta|štafeti]] s [[Viktorom Mamatov|Viktorom Mamatovim]], [[Rinat Safin|Rinatom Safinom]] i [[Vladimir Gundarcev|Vladimirom Gundarcevim]], s prednošću od 6:03.5&nbsp;min iza drugoplasirane norveške štafete u sastavu: [[Jon Istad]], [[Ragnar Tveiten]], [[Magnar Solberg]] i [[Esten Gjelten]]. Na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1970.|SP 1970.]] ponovo je osvojio dvije zlatne medalje: u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1970 – 20 km|utrci na 20&nbsp;km]] s dva promašaja i prednošću od 54.0&nbsp;s u odnosu na drugoplasiranog norveškog biatlonca [[Tor Svendsberget|Tora Svendsbergeta]], koji je utrku završio s tri promašaja, a dva dana kasnije u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1969 – štafeta|štafeti]] s [[Viktorom Mamatov|Viktorom Mamatovim]], [[Rinat Safin|Rinatom Safinom]] i [[Aleksander Ušakov|Aleksandrom Ušakovim]], s prednošću od 5:36.0&nbsp;min iza drugoplasirane norveške štafete u sastavu: [[Tor Svendsberget]], [[Ragnar Tveiten]], [[Magnar Solberg]] i [[Esten Gjelten]]. Na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1971.|narednom prvenstvu]] u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1971 – 20 km|utrci na 20&nbsp;km]] izgubio je prvo mjesto za 28.2&nbsp;s i tri promašaja u odnosu na pobjednika
Tihonov je od [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1967.|SP 1967.]] do [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1979.|SP 1979.]] nastupio jedanaest puta na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu|Svjetskim prvenstvima]]. Osvojio je jedanaest zlatnih, četiri srebrne i dvije bronzane medalje. Prvu srebrnu medalju osvojio je na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1967.|SP 1967.]] u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1967 – štafeta|štafeti]] s [[Viktor Mamatov|Viktorom Mamatovim]], [[Rinat Safin|Rinatom Safinom]] i [[Nikolaj Puzanov|Nikolajom Puzanovim]], zaostavši 10:30.3&nbsp;min iza pobjedničke norveške štafete u sastavu: [[Jon Istad]], [[Ragnar Tveiten]], [[Ola Wærhaug]] i [[Olav Jordet]]. Prvu zlatnu osvojio je na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1969.|SP 1969.]] u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1969 – 20 km|utrci na 20&nbsp;km]] s pet promašaja i prednošću od 2.8&nbsp;s u odnosu na drugoplasiranog sovjetskog biatlonca [[Rinat Safin|Rinata Safina]], koji je utrku završio s tri promašaja, a drugu tri dana kasnije u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1969 – štafeta|štafeti]] s [[Viktor Mamatov|Viktorom Mamatovim]], [[Rinat Safin|Rinatom Safinom]] i [[Vladimir Gundarcev|Vladimirom Gundarcevim]], s prednošću od 6:03.5&nbsp;min iza drugoplasirane norveške štafete u sastavu: [[Jon Istad]], [[Ragnar Tveiten]], [[Magnar Solberg]] i [[Esten Gjelten]]. Na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1970.|SP 1970.]] ponovo je osvojio dvije zlatne medalje: u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1970 – 20 km|utrci na 20&nbsp;km]] s dva promašaja i prednošću od 54.0&nbsp;s u odnosu na drugoplasiranog norveškog biatlonca [[Tor Svendsberget|Tora Svendsbergeta]], koji je utrku završio s tri promašaja, a dva dana kasnije u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1970 – štafeta|štafeti]] s [[Viktor Mamatov|Viktorom Mamatovim]], [[Rinat Safin|Rinatom Safinom]] i [[Aleksander Ušakov|Aleksandrom Ušakovim]], s prednošću od 5:36.0&nbsp;min iza drugoplasirane norveške štafete u sastavu: [[Tor Svendsberget]], [[Ragnar Tveiten]], [[Magnar Solberg]] i [[Esten Gjelten]]. Na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1971.|narednom prvenstvu]] u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1971 – 20 km|utrci na 20&nbsp;km]] izgubio je prvo mjesto za 28.2&nbsp;s i tri promašaja u odnosu na pobjednika istočnonjemačkog biatlonca [[Dieter Speer|Dietera Speera]], a petu zlatnu osvojio je u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1971 – štafeta|štafeti]] s [[Viktor Mamatov|Viktorom Mamatovim]], [[Rinat Safin|Rinatom Safinom]] i [[Nikolaj Mužitov|Nikolajem Mužitovim]], s prednošću od 31.0&nbsp;s iza drugoplasirane norveške štafete u sastavu: [[Tor Svendsberget]], [[Ragnar Tveiten]], [[Magnar Solberg]] i [[Ivar Norkild]]. Na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1973.|SP 1973.]] je osvojio dvije zlatne: u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1973 – 20 km|utrci na 20&nbsp;km]] s dva promašaja i prednošću od 2:47.0&nbsp;min u odnosu na drugoplasiranog sovjetskog biatlonca [[Genadij Kovaljov|Genadija Kovaljova]], koji je utrku završio s tri promašaja; te u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1973 – štafeta|štafeti]] s [[Jurij Kolmakov|Jurijom Kolmakovim]], [[Rinat Safin|Rinatom Safinom]] i [[Genadij Kovaljov|Genadijem Kovaljovim]], s prednošću od 5&nbsp;s iza drugoplasirane norveške štafete u sastavu: [[Tor Svendsberget]], [[Ragnar Tveiten]], [[Esten Gjelten]] i [[Kjell Hovda]]. Na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1974.|SP 1974.]] zlatnu medalju je osvojio samo u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1974 – štafeta|štafeti]] s [[Jurij Kolmakov|Jurijom Kolmakovim]], [[Aleksandar Ušakov|Aleksandrom Ušakovim]] i [[Nikolaj Kruglov|Nikolajem Kruglovim]], s prednošću od 1:20.1&nbsp;min iza drugoplasirane finske štafete u sastavu: [[Simo Halonen]], [[Heikki Flöjt]], [[Juhani Suutarinen]] i [[Heikki Ikola]]. Na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1975.|narednom prvenstvu]] osvojio je srebrnu medalju u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1975 – štafeta|štafeti]] s
[[Aleksandar Jelizarov|Aleksandrom Jelizarovim]], [[Aleksandar Ušakov|Aleksandrom Ušakovim]] i [[Nikolaj Kruglov|Nikolajem Kruglovim]], sa zaostatkom od 25.6&nbsp;s iza pobjedničke finske štafete u sastavu: [[Carl Henrik Flöjt]], [[Simo Halonen]], [[Juhani Suutarinen]] i [[Heikki Ikola]]. Na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1976.|SP 1976]], na kojem je, zbog održavanja ZOI 1976. trčana samo jedna neolimpijska disciplina, pobijedio je u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1976 – 10 km|utrci sprinta]] s četiri promašaja i prednošću od 3.3&nbsp;s u odnosu na drugoplasiranog sovjetskog biatlonca [[Aleksandar Jelizarov|Aleksandra Jelizarova]], koji je utrku završio s jednim promašajem. Na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1977.|SP 1977.]] ponovo je bio najbolji biatlonac osvajanjem dvije zlatne i jedne bronzane medalje: bronzanu je osvojio u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1977 – 20 km|utrci na 20&nbsp;km]] s četiri promašaja i zaostatkom od 26.3&nbsp;s u odnosu na pobjednika finskog biatlonca [[Heikki Ikola|Heikkija Ikola]], koji je imao samo jedan promašaj. Dva dana kasnije u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1977 – 10 km|utrci na 10&nbsp;km]] osvojio je bez promašaja zlatnu medalju s prednošću od 57.3&nbsp;s ispred drugoplasiranog [[Nikolaj Kruglov|Nikolaja Kruglova]], a slijedećeg dana u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1977 – štafeta|štafeti]] s [[Aleksandar Jelizarov|Aleksandrom Jelizarovim]], [[Aleksandar Ušakov|Aleksandrom Ušakovim]] i [[Nikolaj Kruglov|Nikolajem Kruglovim]] osvojio je svoju jedanaestu zlatnu medalju ispred finske štafete u sastavu: [[Erkki Antila]], [[Raimo Seppänen]], [[Simo Halonen]] i [[Heikki Ikola]]. Dvije godine kasnije na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1979.|SP 1979.]] u [[Ruhpolding]]u, 28. januara 1979. osvojio je četvrtu srebrnu medalju s dva promašaja i zaostatkom od 1:42.0&nbsp;min u odnosu na pobjednika istočnonjemačkog biatlonca [[Klaus Siebert|Klausa Sieberta]], koji je utrku završio s jednim promašajem, a dva dana kasnije bronzanu u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1979 – štafeta|štafeti]] s [[Vladimir Aljikin|Vladimirom Aljikinim]], [[Vladimir Barnačov|Vladimirom Barnačovim]] i [[Nikolaj Kruglov|Nikolajem Kruglovim]], zaostavši 3:26.1&nbsp;min iza istočnonjemačke štafete u sastavu: [[Manfred Beer]], [[Klaus Siebert]], [[Frank Ullrich]] i [[Eberhard Rösch]]; te drugoplasirane finske štafete u sastavu: [[Simo Halonen]], [[Erkki Antila]], [[Raimo Seppänen]] i [[Heikki Ikola]].
istočnonjemačkog biatlonca [[Dieter Speer|Dietera Speera]], a petu zaltnu osvojio je u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1971 – štafeta|štafeti]] s [[Viktorom Mamatov|Viktorom Mamatovim]], [[Rinat Safin|Rinatom Safinom]] i [[Nikolaj Mužitov|Nikolajem Mužitovim]], s prednošću od 31.0&nbsp;s iza drugoplasirane norveške štafete u sastavu: [[Tor Svendsberget]], [[Ragnar Tveiten]], [[Magnar Solberg]] i [[Ivar Norkild]]. Na Na [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1973.|SP 1973.]] je osvojio dvije zlatne: u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1973 – 20 km|utrci na 20&nbsp;km]] s dva promašaja i prednošću od 2:47.0&nbsp;min u odnosu na drugoplasiranog sovjetskog biatlonca [[Genadij Kovaljov|Genadija Kovaljova]], koji je utrku završio s tri promašaja; te u [[Svjetsko prvenstvo u biatlonu 1973 – štafeta|štafeti]] s [[Jurij Kolmakov]|Jurijom Kolmakovim]]], [[Rinat Safin|Rinatom Safinom]] i [[Genadij Kovaljov|Genadijem Kovaljovim]], s prednošću od 5&nbsp;s iza drugoplasirane norveške štafete u sastavu: [[Tor Svendsberget]], [[Ragnar Tveiten]], [[Esten Gjelten]] i [[Kjell Hovda]].


=== Svjetski kup ===
=== Svjetski kup ===
{| class="wikitable" style="float:left; text-align:center; font-size:75%"
{{sekcija}}
|-
!colspan="10" | Plasman u Svjetskom kupu
|-
! [[Svjetski kup u biatlonu 1977/1978.|1977/78.]] !! [[Svjetski kup u biatlonu 1978/1979.|1978/79.]]
|-
| 7||4
|}
{{raščistiti}}
Prvi nastup Tihonova u [[Svjetski kup u biatlonu|Svjetskom kupu]] bio je u prvoj sezoni [[Svjetski kup u biatlonu 1977/1978.|1977/78.]] u [[Ruhpolding]]u 15. januara 1978. u štafeti, kada je osvojio šesto mjesto. Dva puta je pobijedio u pojedinačnim utrkama, a jednom u štafeti u [[Svjetski kup u biatlonu 1978/1979.|sezoni 1978/79.]] s [[Vladimir Aljikin|Vladimirom Aljikinom]], [[Anatolij Aljabjev|Anatolijem Aljabjevim]] i [[Vladimir Barnašov|Vladimirom Barnašovim]].


== Prestanak karijere ==
== Prestanak karijere ==
<!-- Aktivnim bavljem biatlonom prestao se baviti 1972.
Aktivnim bavljem biatlonom prestao se baviti 1980.


Tihonov je bio predsjednik Ruske biatlonske federacije do 2008. U ovoj ulozi bio je vrlo kontroverzan, ne samo zbog raznih nejasnih, kontroverznih i pretjeranih odluka, kao što je otpuštanje ženskog nacionalnog selektora Valerija Polkovskog, koji je morao biti vraćen na posao nakon odluke Ruskog sportskog saveza.
Nakon završetka sportske karijere Tihonov je od 1973. do 1976. radio kao glavni trener sovjetske reprezentacije u biatlonu. Potom je do 1981. bio direktor srednje sportske škole u Novosibirsku. Od 1981. do 1985. po drugi put je trener biatlonske reprezentacije. Tihonov je bio posljednji predsjednik Sovjetskog biatlonskog saveza od 1989. do 1992, zatim potpredsjednik Ruskog biatlonskog saveza do 1998. godine. Također je bio član Ruskog nacionalnog olimpijskog odbora od 1994. do 2002. godine. Godine 1998. i 2002. bio je selektor ruskih biatlonaca na Zimskim olimpijskim igrama. Od osnutka 1993. do 2002. Tihonov je bio prvi potpredsjednik [[Međunarodni biatlonski savez|Međunarodnog biatlonskog saveza]] (IBU). -->

Između 2000. i 2002. Tihonov je bio pod istragom u Rusiji jer je bio osumnjičen da je zajedno sa svojim bratom Viktorom Tihonovom i poduzetnikom Mihailom Šivilom stajao iza pokušaja atentata na guvernera Kemerovske oblasti Amana Tulejeva. Godine 2007. proglašen je krivim i osuđen na tri godine zatvora. Međutim, Tihonov je odmah pušten zbog amnestije. [[Međunarodni biatlonski savez]] (IBU) ispitao je može li smijeniti svog prvog potpredsjednika s dužnosti zbog presude u Novosibirsku.


== Privatni život ==
== Privatni život ==
Red 223: Red 234:
* [[Nosioci Medalje za besprijekornu službu 2. stepena]]
* [[Nosioci Medalje za besprijekornu službu 2. stepena]]
* [[Nosioci Medalje za besprijekornu službu 3. stepena]]
* [[Nosioci Medalje za besprijekornu službu 3. stepena]]
⚫
* [[Zaslužni majstori sporta Sovjetskog Saveza]]


<!-- * [[Orden prijateljstva među narodima]]
⚫
* [[Zaslužni majstori sporta Sovjetskog Saveza]] --> -->


== Napomene ==
== Napomene ==
Red 236: Red 244:
==Vanjski linkovi==
==Vanjski linkovi==
* {{Sport365-m|852}}
* {{Sport365-m|852}}

{{commonscat}}
{{commonscat}}

{{Redoslijed
| prethodnik = [[Vladislav Tretjak]]
| gl_članak_funkcija = [[Spisak nosilaca zastave Sovjetskog Saveza na Olimpijskim igrama|Nositelji zastave Sovjetskog Saveza ]]: <br /> {{NaziviOI|Z|1980}}
| nasljednik = [[Vladislav Tretjak]]
}}


{{Olimpijski pobjednici u biatlonu-štafeta 4 × 7,5 km}}
{{Olimpijski pobjednici u biatlonu-štafeta 4 × 7,5 km}}
Red 246: Red 259:
{{DEFAULTSORT:Tihonov, Aleksandar}}
{{DEFAULTSORT:Tihonov, Aleksandar}}
[[Kategorija:Rođeni 1947.]]
[[Kategorija:Rođeni 1947.]]
[[Kategorija:Umrli 2023.]]
[[Kategorija:Biografije, Ujskoje]]
[[Kategorija:Biografije, Ujskoje]]
[[Kategorija:Sovjetski biatlonci]]
[[Kategorija:Sovjetski biatlonci]]

Trenutna verzija na dan 24 oktobar 2024 u 19:17

Aleksandar Tihonov
Lični podaci
Puno imeAleksandar Ivanovič Tihonov
Državljanstvo Sovjetski Savez
Rusija
Rođenje (1947-01-02) 2. januar 1947 (77 godina)
Ujskoje, Čeljabinska oblast, Sovjetski Savez
Zanimanjebiatlonac, trener
Visina173 cm
Težina66 kg
Karijera
Statusneaktivan
Kraj karijere1980.
Olimpijske igre
Nastupi (b.)4 (1968, 1972, 1976, 1980.)
Medalje (b.)5 (4 zlatne)
Svjetska prvenstva
Nastupi (b.)11 (1967, 1969, 1970, 1971, 1973, 1974, 1975, 1976, 1977, 1978, 1979.)
Medalje (b.)17 (11 zlatnih)
Svjetski kup
Prvi nastup (b.)1977/78.
Pojedinačne pobjede (b.)[I]2
Timske pobjede[II]1
Plasman (b.)[III]4. (1978/79.)
Medalje
Olimpijske igre
Zlatna medalja – prvo mjesto ZOI 1968. štafeta
Srebrna medalja – drugo mjesto ZOI 1968. 20 km
Zlatna medalja – prvo mjesto ZOI 1972. štafeta
Zlatna medalja – prvo mjesto ZOI 1976. štafeta
Zlatna medalja – prvo mjesto ZOI 1980. štafeta
Svjetsko prvenstvo u biatlonu
Srebrna medalja – drugo mjesto SP 1967. štafeta
Zlatna medalja – prvo mjesto SP 1969. 20 km
Zlatna medalja – prvo mjesto SP 1969. štafeta
Zlatna medalja – prvo mjesto SP 1970. štafeta
Zlatna medalja – prvo mjesto SP 1970. 20 km
Srebrna medalja – drugo mjesto SP 1971. 20 km
Zlatna medalja – prvo mjesto SP 1971. štafeta
Zlatna medalja – prvo mjesto SP 1973. 20 km
Zlatna medalja – prvo mjesto SP 1973.

štafeta

Zlatna medalja – prvo mjesto SP 1974. štafeta
Srebrna medalja – drugo mjesto SP 1975. štafeta
Zlatna medalja – prvo mjesto SP 1976. 10 km
Zlatna medalja – prvo mjesto SP 1977. 10 km
Zlatna medalja – prvo mjesto SP 1977. štafeta
Bronzana medalja – treće mjesto SP 1977. 20 km
Bronzana medalja – treće mjesto SP 1979. štafeta
Srebrna medalja – drugo mjesto SP 1979. 20 km
Takmičenje 1. 2. 3.
Olimpijske igre 4 1 0
Svjetska prvenstva 11 4 2
Nagrade
Ordeni
Orden prijateljstva Orden Lenjina Orden rada crvene zastave
Orden crvene zvijezde Medalja "Za odlikovanje u radu" Medalja "Za radnu hrabrost"
Medalja u spomen na 100-godišnjicu rođenja Vladimira Iljiča Lenjina Medalja 20 godina pobjede u Velikom otadžbinskom ratu 1941-45 Medalja u spomen na 850-godišnjicu Moskve
Veteran oružanih snaga SSSR-a Medalja 50 godina Oružanih snaga SSSR Medalja 60 godina Oružanih snaga SSSR
Medalja 70 godina Oružanih snaga SSSR Medalja za besprijekornu službu 1. stepena Medalja za besprijekornu službu 2. stepena
Medalja za besprijekornu službu 3. stepena
Fusnote
  1. ^ Pobjede u utrkama na Olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima u kojima su rezultati vrednovani za Svjetski kup ubrajaju se u pojedinačne pobjede.
  2. ^ Pobjede u timskim i utrkama štafeta u Svjetskom kupu zvanično se ne ubrajaju u statistiku pobjeda.
  3. ^ Plasman u Svjetskom kupu u pojedinačnim disciplinama uveden je od sezone 1996/97.
Aktualizirano17. 10. 2024.
Službeni rezultati
IBU | Olympedia | FIS

Aleksandar Tihonov (ruski: Александр Иванович Тихонов) rođen 2. januara 1947. u Ujskoju, nekadašnji je sovjetski biatlonac, jedanaestostruki svjetski prvak i četverostruki olimpijski prvak u biatlonu. Po broju osvojenih medalja najbolji je sovjetski biatlonac. Bivši je potpredsjednik Međunarodnog biatlonskog saveza.

Karijera

[uredi | uredi izvor]

Olimpijske igre

[uredi | uredi izvor]
Olimpijske igre Poj. Spr. Šta.
Francuska Grenoble 1968. (Biatlon) 2 1
Japan Sapporo 1972. (Biatlon) 4 1
Austrija Innsbruck 1976. (Biatlon) 5 1
Sjedinjene Američke Države Lake Placid 1980. (Biatlon) 9 1

Tihonov je nastupio četiri puta na olimpijskim igrama i to na: ZOI 1968, ZOI 1972, ZOI 1976. i ZOI 1980. Osvojio je četiri zlatne i jednu srebrnu medalju. Prvu zlatnu na ZOI 1968. u štafeti s Nikolajem Puzanovim, Nikolajom Puzanovim i Vladimirom Gundarcevim s 1:47.8 min prednošću ispred norveške štafete u sastavu: Ola Wærhaug, Olav Jordet, Magnar Solberg i Jon Istad; drugu na ZOI 1972. u štafeti s Rinatom Safinom, Ivanom Bijakovim i Viktorom Mamatovim s 1:47.8 min prednošću ispred finske štafete u sastavu: Esko Saira, Juhani Suutarinen, Heikki Ikola i Mauri Röppänen; treću na ZOI 1976. u štafeti s Aleksandrom Jelizarovim, Ivanom Bijakovim i Nikolajem Kruglovim s 1:47.8 min prednošću ispred finske štafete u sastavu: Henrik Flöjt, Esko Saira, Juhani Suutarinen i Heikki Ikola; a četvrtu na ZOI 1980. u štafeti s Vladimirom Aljikinom, Vladimirom Barnašovim i Anatolijem Aljabjevim s 53.7 s prednošću ispred istočnonjemačke štafete u sastavu: Mathias Jung, Klaus Siebert, Frank Ullrich i Eberhard Rösch. Srebrnu medalju je osvojio na ZOI 1968. u utrci na 20 km, kada je s dva promašaja i zaostatkom od 54.5 s bio sporiji od pobjednika norveškog biatlonca Magnara Solberga.

Svjetsko prvenstvo

[uredi | uredi izvor]
Svjetsko prvenstvo Poj. Spr. Eki. Šta.
Istočna Njemačka 1967. Altenberg 9 2
Poljska 1969. Zakopane 1 1
Švedska 1970. Östersund 1 1
Finska 1971. Hämeenlinna 2 1
Sjedinjene Američke Države 1973. Lake Placid 1 1
Sovjetski Savez 1974. Minsk 5 11 1
Italija 1975. Antholz 7 6 2
Italija 1976. Antholz 1
Norveška 1977. Lillehammer 3 1 1
Austrija 1978. Hochfilzen 17 17 4
Zapadna Njemačka 1979. Ruhpolding 2 6 3

Tihonov je od SP 1967. do SP 1979. nastupio jedanaest puta na Svjetskim prvenstvima. Osvojio je jedanaest zlatnih, četiri srebrne i dvije bronzane medalje. Prvu srebrnu medalju osvojio je na SP 1967. u štafeti s Viktorom Mamatovim, Rinatom Safinom i Nikolajom Puzanovim, zaostavši 10:30.3 min iza pobjedničke norveške štafete u sastavu: Jon Istad, Ragnar Tveiten, Ola Wærhaug i Olav Jordet. Prvu zlatnu osvojio je na SP 1969. u utrci na 20 km s pet promašaja i prednošću od 2.8 s u odnosu na drugoplasiranog sovjetskog biatlonca Rinata Safina, koji je utrku završio s tri promašaja, a drugu tri dana kasnije u štafeti s Viktorom Mamatovim, Rinatom Safinom i Vladimirom Gundarcevim, s prednošću od 6:03.5 min iza drugoplasirane norveške štafete u sastavu: Jon Istad, Ragnar Tveiten, Magnar Solberg i Esten Gjelten. Na SP 1970. ponovo je osvojio dvije zlatne medalje: u utrci na 20 km s dva promašaja i prednošću od 54.0 s u odnosu na drugoplasiranog norveškog biatlonca Tora Svendsbergeta, koji je utrku završio s tri promašaja, a dva dana kasnije u štafeti s Viktorom Mamatovim, Rinatom Safinom i Aleksandrom Ušakovim, s prednošću od 5:36.0 min iza drugoplasirane norveške štafete u sastavu: Tor Svendsberget, Ragnar Tveiten, Magnar Solberg i Esten Gjelten. Na narednom prvenstvu u utrci na 20 km izgubio je prvo mjesto za 28.2 s i tri promašaja u odnosu na pobjednika istočnonjemačkog biatlonca Dietera Speera, a petu zlatnu osvojio je u štafeti s Viktorom Mamatovim, Rinatom Safinom i Nikolajem Mužitovim, s prednošću od 31.0 s iza drugoplasirane norveške štafete u sastavu: Tor Svendsberget, Ragnar Tveiten, Magnar Solberg i Ivar Norkild. Na SP 1973. je osvojio dvije zlatne: u utrci na 20 km s dva promašaja i prednošću od 2:47.0 min u odnosu na drugoplasiranog sovjetskog biatlonca Genadija Kovaljova, koji je utrku završio s tri promašaja; te u štafeti s Jurijom Kolmakovim, Rinatom Safinom i Genadijem Kovaljovim, s prednošću od 5 s iza drugoplasirane norveške štafete u sastavu: Tor Svendsberget, Ragnar Tveiten, Esten Gjelten i Kjell Hovda. Na SP 1974. zlatnu medalju je osvojio samo u štafeti s Jurijom Kolmakovim, Aleksandrom Ušakovim i Nikolajem Kruglovim, s prednošću od 1:20.1 min iza drugoplasirane finske štafete u sastavu: Simo Halonen, Heikki Flöjt, Juhani Suutarinen i Heikki Ikola. Na narednom prvenstvu osvojio je srebrnu medalju u štafeti s Aleksandrom Jelizarovim, Aleksandrom Ušakovim i Nikolajem Kruglovim, sa zaostatkom od 25.6 s iza pobjedničke finske štafete u sastavu: Carl Henrik Flöjt, Simo Halonen, Juhani Suutarinen i Heikki Ikola. Na SP 1976, na kojem je, zbog održavanja ZOI 1976. trčana samo jedna neolimpijska disciplina, pobijedio je u utrci sprinta s četiri promašaja i prednošću od 3.3 s u odnosu na drugoplasiranog sovjetskog biatlonca Aleksandra Jelizarova, koji je utrku završio s jednim promašajem. Na SP 1977. ponovo je bio najbolji biatlonac osvajanjem dvije zlatne i jedne bronzane medalje: bronzanu je osvojio u utrci na 20 km s četiri promašaja i zaostatkom od 26.3 s u odnosu na pobjednika finskog biatlonca Heikkija Ikola, koji je imao samo jedan promašaj. Dva dana kasnije u utrci na 10 km osvojio je bez promašaja zlatnu medalju s prednošću od 57.3 s ispred drugoplasiranog Nikolaja Kruglova, a slijedećeg dana u štafeti s Aleksandrom Jelizarovim, Aleksandrom Ušakovim i Nikolajem Kruglovim osvojio je svoju jedanaestu zlatnu medalju ispred finske štafete u sastavu: Erkki Antila, Raimo Seppänen, Simo Halonen i Heikki Ikola. Dvije godine kasnije na SP 1979. u Ruhpoldingu, 28. januara 1979. osvojio je četvrtu srebrnu medalju s dva promašaja i zaostatkom od 1:42.0 min u odnosu na pobjednika istočnonjemačkog biatlonca Klausa Sieberta, koji je utrku završio s jednim promašajem, a dva dana kasnije bronzanu u štafeti s Vladimirom Aljikinim, Vladimirom Barnačovim i Nikolajem Kruglovim, zaostavši 3:26.1 min iza istočnonjemačke štafete u sastavu: Manfred Beer, Klaus Siebert, Frank Ullrich i Eberhard Rösch; te drugoplasirane finske štafete u sastavu: Simo Halonen, Erkki Antila, Raimo Seppänen i Heikki Ikola.

Svjetski kup

[uredi | uredi izvor]
Plasman u Svjetskom kupu
1977/78. 1978/79.
7 4

Prvi nastup Tihonova u Svjetskom kupu bio je u prvoj sezoni 1977/78. u Ruhpoldingu 15. januara 1978. u štafeti, kada je osvojio šesto mjesto. Dva puta je pobijedio u pojedinačnim utrkama, a jednom u štafeti u sezoni 1978/79. s Vladimirom Aljikinom, Anatolijem Aljabjevim i Vladimirom Barnašovim.

Prestanak karijere

[uredi | uredi izvor]

Aktivnim bavljem biatlonom prestao se baviti 1980.

Tihonov je bio predsjednik Ruske biatlonske federacije do 2008. U ovoj ulozi bio je vrlo kontroverzan, ne samo zbog raznih nejasnih, kontroverznih i pretjeranih odluka, kao što je otpuštanje ženskog nacionalnog selektora Valerija Polkovskog, koji je morao biti vraćen na posao nakon odluke Ruskog sportskog saveza.

Između 2000. i 2002. Tihonov je bio pod istragom u Rusiji jer je bio osumnjičen da je zajedno sa svojim bratom Viktorom Tihonovom i poduzetnikom Mihailom Šivilom stajao iza pokušaja atentata na guvernera Kemerovske oblasti Amana Tulejeva. Godine 2007. proglašen je krivim i osuđen na tri godine zatvora. Međutim, Tihonov je odmah pušten zbog amnestije. Međunarodni biatlonski savez (IBU) ispitao je može li smijeniti svog prvog potpredsjednika s dužnosti zbog presude u Novosibirsku.

Privatni život

[uredi | uredi izvor]

Nagrade

[uredi | uredi izvor]

Napomene

[uredi | uredi izvor]


Reference

[uredi | uredi izvor]


Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Aleksandar Tihonov
Prethodi: Nositelji zastave Sovjetskog Saveza :
Sjedinjene Američke Države Lake Placid 1980. 		Slijedi:
Vladislav Tretjak Vladislav Tretjak
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Aleksandar_Tihonov&oldid=3661897"