Specijalne kolekcije

U bibliotečkoj nauci, posebne zbirke su biblioteke ili bibliotečke jedinice u kojima se nalazi građa koja zahtijeva specijaliziranu sigurnost i korisničke usluge. Posebne zbirke se mogu naći u mnogim različitim organizacijama uključujući istraživačke biblioteke, univerzitete, fakultete, škole, nacionalne biblioteke, javne biblioteke, muzeje, umjetničke galerije, arhive, historijske kuće, katedrale, pretplatničke biblioteke, učena društva, bolnice, kompanije i manastire.

Materijali koji se nalaze u posebnim zbirkama mogu biti u bilo kojem formatu (uključujući rijetke knjige, rukopise, fotografije, arhive, efemere i digitalne zapise), a općenito ih karakteriše njihova artefaktička ili novčana vrijednost, fizički format, jedinstvenost ili rijetkost i/ili institucionalno opredjeljenje za dugoročno očuvanje i pristup. Oni također mogu uključivati ​​povezanost sa važnim ličnostima ili institucijama u historiji, kulturi, politici, nauci ili umjetnosti. Neke posebne kolekcije su priznate kao od globalnog značaja; UNESCO-ov Program Memorija svijeta uključuje materijal dokumentarne baštine.

Pojedinačne biblioteke ili arhivske institucije same određuju šta čine njihove posebne zbirke, što rezultira donekle promjenjivom definicijom koja je često naslijeđe organizacione strukture institucije. Na primjer, arhivi mogu biti dio odjela za posebne zbirke ili se njima upravljati odvojeno, a dok se rijetke knjige i rukopisi često čuvaju u posebnim zbirkama, neke institucije mogu koristiti termin isključivo za modernu građu. Veće, historijski različite kolekcije mogu se također upravljati kao dio odjeljenja za posebne kolekcije: na primjer, Britanska arhiva karikatura na Univerzitetu u Kentu je dio Specijalnih kolekcija i arhiva Templeman biblioteke.

Za istraživačke biblioteke, posebno područje ili odjeljenje za zbirke može biti temeljni dio njihove misije. Neke posebne kolekcije su samostalne institucije koje se finansiraju iz privatnih izvora, kao što su Biblioteka Newberry ili Američko antikvarsko društvo, dok su druge dio veće institucije, kao što je Biblioteka Beinecke na Univerzitetu Yale ili Posebna kolekcija na Londonskom univerzitetskom collegeu. Mnoge američke univerzitetske specijalne zbirke nastale su spajanjem soba za rijetke knjige i rukopisnih odjela u bibliotečkom sistemu univerziteta.

Za razliku od općih (ili cirkulirajućih) biblioteka, jedinstvenost posebnih kolekcija znači da se one ne mogu lako zamijeniti (ako uopće mogu) i stoga zahtijevaju viši nivo sigurnosti i rukovanja.

Funkcija

Primarna funkcija odjela za posebne zbirke jest poticanje istraživanja tako što će istraživačima i zainteresiranim grupama ili pojedincima omogućiti pristup predmetima, istovremeno osiguravajući njihovu dugovječnost. Mnogi članovi osoblja uključeni u posebne kolekcije imaju ili napredne diplome ili specijalizovanu obuku u vezi sa zbirkama za koje su odgovorni.

Skladištenje

Predmeti u posebnoj kolekciji obično se pohranjuju u zatvorenim policama (koje nisu direktno dostupne pokroviteljima ustanove) koji sadrže predmete koji nisu u opticaju, što znači da se predmeti ne mogu posuditi ili na drugi način ukloniti iz prostorija. Pristup materijalima je obično pod nadzorom. U zavisnosti od politike institucije koja drži posebne zbirke, od istraživača se može tražiti da pokažu ličnu kartu, pismo preporuke ili druge akreditive kako bi dobili pristup.

Većina specijalnih kolekcija pohranjena je u prostorima u kojima se pažljivo prate temperatura, vlažnost, osvijetljenost i drugi uslovi okoline kako bi se osigurao integritet materijala, a obezbjeđena je adekvatna sigurnost za zaštitu materijala od neovlaštenog pristupa, krađe i vandalizma.

Skladišni prostori van lokacije postali su sve popularniji među institucijama koje drže posebne kolekcije. Većina biblioteka smatra svojim mandatom da održavaju nabavku novih kolekcija, iako ograničenja njihovih fizičkih postrojenja možda neće moći podnijeti sve što se nabavi. Čuvanje materijala van lokacije omogućava fleksibilnost u načinu na koji biblioteke dizajniraju i raspoređuju svoj prostor i obezbjeđuje sigurnost materijala. Izvještaj "Taking Our Pulse" iz 2010. citira istraživanje u kojem 67% institucija koje su odgovorile koristi objekte van lokacije, dok je još 5% u fazi planiranja.

Karakteristike čitaonice

Često se obezbeđuju posebne čitaonice kako bi se smanjio rizik po fond, dok ih korisnici konsultuju, koje ponekad nadgleda osoblje biblioteke koje također pruža referentnu pomoć i prenosi zahtjeve za materijalom. Pravila se često primjenjuju na korištenje materijala kako bi se zaštitili od nenamjernog oštećenja; Često su zabranjeni pribor za pisanje koji koristi mastilo, kao i fotografisanje sa blicom, korištenje mobilnih telefona (osim za fotografisanje), kao i prisustvo hrane i pića. Zaštitne rukavice su ponekad potrebne kada se konsultuju posebno delikatni materijali, fotografije i metalni predmeti, a mnoge biblioteke mogu zahtjevati da se knjige čitaju samo dok se odmaraju u posebnim kolijevkama. Istraživačke biblioteke sve više istražuju ponudu virtuelne čitaonice i virtuelna nastavna okruženja kako bi podržale daljinski pristup posebnim zbirkama – rad koji je ubrzan od pandemije COVID-19.

Također pogledajte

• Biblioteka
• Javna biblioteka

Dodatna literatura

• ARL Task Force on Special Collections (2003), Special Collections Statement of Principles: Research Libraries and the Commitment to Special Collections (PDF), Washington, D.C.: Association of Research Libraries, arhivirano (PDF) s originala, 2016-03-04, pristupljeno 2013-07-09
• Association of College & Research Libraries (2008), Guidelines: Competencies for Special Collections Professionals, Washington D.C.: American Library Association, arhivirano s originala, 2016-01-27, pristupljeno 2016-02-05
• Association of Research Libraries (2009), Special Collections in ARL Libraries: A Discussion Report from the ARL Working Group on Special Collections (PDF), Washington, D.C.: Association of Research Libraries, arhivirano (PDF) s originala, 2015-04-07, pristupljeno 2016-02-05
• Cave, Roderick (1982), Rare Book Librarianship (2nd, revised izd.), London: Clive Bingley, ISBN 0851573282
• Dooley, Jackie M.; Luce, Katherine (2010), Taking Our Pulse: The OCLC Research Survey of Special Collections and Archives (PDF), Dublin, OH: OCLC Research, arhivirano (PDF) s originala, 2012-11-06, pristupljeno 2013-07-08
• Hirshon, A., Jackson, R. H., & Hubbard, M. A. (Eds). (2016). Forging the Future of Special Collections. ALA Neal-Schuman.
• Panitch, Judith M. (2001), Special Collections in ARL Libraries: Results of the 1998 Survey Sponsored by the ARL Research Collections Committee (PDF), Washington, D.C.: Association of Research Libraries, arhivirano (PDF) s originala, 2022-06-23, pristupljeno 2022-04-15
• McDade, Travis (2020), The Inside Story of the $8 Million Heist From the Carnegie Library, Smithsonian Magazine, arhivirano s originala, 2023-09-08, pristupljeno 2021-08-23

Vanjski linkovi

• CILIP Rare Books and Special Collections Group - CILIP Posebna interesna grupa za britanske profesionalce koji rade sa specijalnim kolekcijama.
• Historic Libraries Forum - Group for (primarily UK-based) professionals working in historic libraries.
• Rare Books and Manuscripts Section of Američke college i istraživačke biblioteke - divizija Američkog bibliotekarskog udruženja koji podržava (prvenstveno sa sjedištem u SAD) profesionalce koji rade s rijetkim materijalima.
• Priručnik za posebne kolekcije - prateća web stranica uz Alison Cullingford Special Collections Handbook
• Učenje sa primarnih izvora - resursi za nastavnike koji rade ili žele da rade sa primarnim izvorima u svojim lekcijama