Vidi kôd stranice Mljet

{{izdvojeni članak|lipanj 2010.}}
{{dz|[[Mljet (općina)]]|općinu}}
{{otok|
| Ime = Mljet
| zemljovid = [[Datoteka:Croatia_-_Mljet.PNG|250px|]]
| smještaj = [[Jadransko more]]
| otočje = 
| koordinate = 
| država = [[Hrvatska]]
| gl.naselje = [[Babino Polje]]
| površina = 98,015857<ref name="Duplancic-Cala-Ujevic">[http://hrcak.srce.hr/file/14783/ Duplančić Leder, T.; Ujević, T.; Čala, M. (2004): ''Duljine obalne crte i površine otoka na hrvatskom dijelu Jadranskog mora određene s topografskih karata mjerila 1:25 000'', Geoadria, Vol. 9, No. 1, 5-32.]</ref>
| obalna crta = 135,185
| stanovništvo = 1088
| slika = [[Datoteka:Zalaz Soline.jpg|250px|Zalazak [[Sunce|Sunca]] nad Mljetom]]
| opis slike = Zalazak Sunca nad Mljetom
}}

'''Mljet''' ([[Latinski jezik|lat.]] ''Melita'', [[Talijanski jezik|tal.]] ''Meleda'') je osmi otok po veličini u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], jedan od najvećih [[Dalmacija|južnodalmatinskih]] [[otok]]a te ujedno najjužniji i najistočniji od većih [[Popis otoka Hrvatske|hrvatskih otoka]]. Mljet pripada dubrovačkoj skupini otoka i njezin je najveći otok. Jednako kao i danas, Mljet je svu svoju povijest gravitirao isključivo ovom području. Nalazi se u neposrednoj blizini [[Dubrovnik]]a, [[Korčula|Korčule]], [[Elafitski otoci|Elafitskih otoka]], a od [[poluotok]]a [[Pelješac|Pelješca]] ga dijeli [[Mljetski kanal]].

Zbog jednakog naziva u [[Antički Rim|rimskim]], a kasnije u spisima na [[Latinski jezik|latinskom jeziku]], Mljet je kroz povijest vrlo često bio zamjenjivan otokom [[Malta|Maltom]] te se danas dvije svjetski poznate [[Legenda|legende]] o brodolomima [[Homer]]ovog [[Odisej]]a te [[Sveti Pavao|sv. Pavla]] (bez obzira na navod u [[Djela apostolska|Djelima apostolskim]] 27.39-28.11 u kojem se nedvojbeno kaže kako se brodolom dogodio dok su plovili Adriom i bez obzira na to što na Malti nikad nisu postojale [[Zmije|zmije otrovnice]], a na Mljetu su istrebljene dovođenjem [[mungos]]a) pripisuju većoj i svjetski poznatijoj Malti. Kao podsjetnik da bi drevna Ogigija mogao biti i Mljet, danas na otoku postoje [[Odisejeva špilja]] te [[hrid]] sv. Pavla kao i zavjetna crkvica u istočnom dijelu otoka. Jednako tako, bez obzira na to što hrvatski kinolozi i [[povjesničar]]i [[Veterina|veterine]] smatraju kako [[maltezer]] potječe s Mljeta, što priznaje većina kinoloških stručnjaka<ref name="Matoš">Matoš, Antun Gustav. ''Sabrana djela [[Antun Gustav Matoš|Antuna Gustava Matoša]]'', Mladost, Zagreb, 1973., str. 221.</ref><ref name="Pugnetti">Pugnetti, Gino; Orban, Ratimir (urednik) ''Sve o psima'', Mladinska knjiga (Ljubljana) i Mladost (Zagreb), 1983., rbr. 291.</ref><ref name="Rudić">[http://dogsnordic.net/index.php?option=com_content&task=view&id=277&Itemid=26 Mljetski psić - Maltezac; izvadak iz knjige 'Sve o psima'] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090531190959/http://dogsnordic.net/index.php?option=com_content&task=view&id=277&Itemid=26 |date=31. svibnja 2009. }}, ''dogsnordic.net, Senada Rudić, Osijek''</ref><ref name="Orban">Orban, Ratimir. ''Malteški pas je zapravo naš mljetski psić'', Moj pas i njegovi prijatelji : stručno informativna revija za kinologiju, Hrvatski kinološki savez, Zagreb, 1992., trobroj 7-8-9, str. 14. i 15.</ref><!-- citirano prema Špoljarić, Boris. ''Hrvatska kinološka baština'', Hrvatski kinološki savez, Zagreb, 2007., str. 342. --><ref name="Pugnetti"/><ref name="Turković">Pugnetti, Gino; Turković, Ksenija (prijevod) ''Sve o psima'', Mladinska knjiga, Zagreb, 1993.</ref><ref name="HJP">[http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=e1xlWRk%3D Hrvatski jezični portal - Izravna poveznica za pristup natuknici] : maltézer {{citat|maltézer m kinol. kućni patuljasti pas svilene bijele dlake; mljetski psić (jer potječe s otoka Mljeta, a ne s Malte)}}</ref><ref>[http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=e1xlWRI%3D Hrvatski jezični portal - Izravna poveznica za pristup natuknici] : Malta {{citat|pr. (etnik): Maltež (Zadar, sred. Dalmacija)}}</ref><ref name="Gondrexon">Gondrexon, Anna; Browne, Ives. [preveo Vlatko Šarić]. ''Mala enciklopedija pasa : s opisom 343 različite pasmine'', Prosvjeta, Zagreb, 1975., str. 294.</ref> koji se pozivaju na [[Kalimah|Kalimaha Kirenjanina]], [[Plinije Stariji|Plinija Starijega]] i [[Stjepan Bizantinac|Stjepana Bizantinca]] i to se danas češće pripisuje Malti.

Mljet je otok šarolikog životinjskog svijeta i izvornih [[šuma]] [[Alepski bor|alepskog bora]], [[Pinija|bora pinije]] i [[Hrast crnika|hrasta crnike]]. Smatra se najpošumljenijim i najzelenijim hrvatskim otokom, čiji je zapadni dio zaštićen kao prvi [[Jadransko more|jadranski]] [[nacionalni park]], a istočni dio kao rezervat prirodnih rijetkosti.

Većih naselja na Mljetu nema poglavito zbog loše ekonomske razvijenosti otoka što je rezultiralo permanentnim iseljavanjem mlađeg stanovništva. Stanovnici otoka Mljeta zovu se '''Mljećani''' i '''Mljećke''' (često se krivo navodi izraz ''Mljećanke''). Prema popisu stanovnika iz [[2001.]] godine, 99% stanovnika su [[Hrvati]],<ref>[https://web.dzs.hr/hrv/censuses/census2001/Popis/H01_02_01/H01_02_01_zup19.html]</ref> 96% stanovnika su [[katolici]]<ref>[https://web.dzs.hr/hrv/censuses/census2001/Popis/H01_02_04/H01_02_04.html]</ref> te su jedini otočani (uz stanovnike [[Elafitski otoci|Elafita]]) koji govore [[Štokavsko narječje|štokavskim narječjem]] i to [[Ijekavski govor|ijekavskim govorom]].

==Opći podatci==
[[Datoteka:Mlet_isl.jpg|mini|250px|desno|[[Malo jezero (Mljet)|Malo jezero]].]]
Mljet se nalazi u dubrovačkom arhipelagu i njegov je najveći otok. Površina mu iznosi 100,4&nbsp;km<sup>2</sup>. Izduženog je oblika jer je dug 37 [[Metar|kilometara]], a širok samo 3 kilometra. Od poluotoka Pelješca ga dijeli [[Mljetski kanal]].  Proteže se u smjeru sjeverozapad – jugoistok. Smatra se najšumovitijim otokom na [[Jadransko more|Jadranu]], više od 70% površine je pokriveno šumama, a unutar [[Nacionalni park Mljet|nacionalnog parka]] pokrivenost prelazi i 90%, zbog toga i ima nadimak ''najzeleniji otok Hrvatske''.

==Reljef==
[[Datoteka:Goli.jpg|mini|250px|desno|Uvala Lastovska - vrlo razvedena sjeverozapadna obala Mljeta]]

Mljet se nalazi unutar izobate od 100 metara što pokazuje da je nekoć bio sastavni dio susjednog kopna, kao i svi hrvatski otoci. Reljef otoka ima raščlanjen i vrlo dinamičan izgled. Najviši vrh otoka je ''Veliki grad'' (514 m), dok u isto vrijeme mnogi vrhovi prelaze 300 metara. Uzduž otoka postoje mnoge krške udoline (polja) te stotinjak manjih dolova. Oko Mljeta ima više otočića i grebeni.

Litološki sastav Mljeta je prilično jednostavan. Otočni trup je izgrađen od [[Vapnenac|vapnenca]] i [[dolomit]]a [[Mezozoik|mezozojske]] starosti. Neki stručnjaci tvrde kako na Mljetu postoje predjeli s [[vulkan]]skim stijenama. Geološki najstariji dijelovi otoka, [[Jura (geološko razdoblje)|gornjojurske]] naslage, se nalaze na relativno uskoj zoni u središnjem dijelu južne obale. Padine nagiba veće od 55 stupnjeva, strmce, nalazi se na jugozapadnoj obali otoka. Skoro su okomiti i izloženi otvorenom moru i velikim [[val]]ovima koji ih oblikuju abrazivnim djelovanjem. Strme padine najčešće su pokazatelji dubokog mora odmah uz obalu, pa tako neki strmci završavaju tek na 80 m dubine. Na dnu Malog jezera prisutne su dvije duboke jame koje se protežu do dubine od 38 i 50 m. Kao tipični [[krš]]ki otok, Mljet je bogat [[špilja]]ma i [[jama]]ma od kojih se dubinom ističe 77 m duboka jama na Brekalcima. U jami Jarač na ponti od Graca kraj Polača nalaze se rijetki sedreni stalaktiti, karakteristični po tome što rastu kalcificiranjem biljaka koje žive na njima. Ovi stalaktiti su prvi put u Hrvatskoj zabilježeni [[2007.]] godine u špilji Galičnjak na jugoistočnom dijelu otoka. Osim kopnenih, brojne su i morske špilje i jame.

Mljetska je obala vrlo razvedena, dok se posebno ističu sjeverozapadne obale ([[Veliko jezero (Mljet)|Veliko]] i [[Malo jezero (Mljet)|Malo]] jezero, uvale Lastovska i [[Pomena]] te [[zaljev]] [[Polače]]) i jugoistočne obale ([[Saplunara]]).

==Klima==
[[Datoteka:Mljet.JPG|mini|250px|desno|[[Zaljev]] [[Polače]], [[snijeg]] na Mljetu (snimljeno u [[Veljača|veljači]] [[2009.]] godine)]]
Mljet pripada [[Mediteranska klima|mediteranskom klimatskom]] području pa su ljeta suha i duga, dok su zime kišovite i blage. Proljetno – ljetno razdoblje je najčešće obilježeno suhim, toplim, sunčanim i vedrim vremenom, dok [[kiša]] pada samo u slučaju nevera ili jakog južnog vjetra. U ljetnim mjesecima najčešći je vjetar [[maestral]]. Jesensko – zimsko vrijeme je prilično svježe jer znade puhati jaka [[bura]]. Kiše su česte zbog izloženosti južnim vjetrovima. Temperatura se rijetko spušta ispod nule, a [[snijeg]] u pravilu padne jednom u desetljeću.

==Povijest==
Otoci Jadranskog mora po svom prirodnom položaju su oduvijek gravitirali [[Sredozemno more|Sredozemlju]], ali i neposrednom [[Dinaridi|dinarskom]] zaleđu, odakle su došli i prvi stanovnici na Mljet.

===Ilirsko stanovništvo na Mljetu===
{{glavni|Ilirsko stanovništvo na Mljetu}}
[[Datoteka:Gomila3VG.jpg|mini|250px|desno|Ostaci Ilirske gradine na brdu iznad [[Veliko jezero (Mljet)|Velikog jezera]] na Mljetu]]
Prvi stanovnici na Mljetu bili su [[Iliri]] iz plemena [[Ardijejci|Ardijejaca]], koji su, preko luke Prapratno na poluotoku Pelješcu, došli na Mljet prije 4000 godina. Prvi doticaj s Mljetom imali su u lukama [[Sobra]] i [[Okuklje]], jer su bile najbliže Pelješcu, ali su također došli u doticaj s lukama [[Polače]] i [[Kozarica]]. Došavši na potpuno pošumljeni otok, polako su se naseljavali uz izvore [[Pitka voda|pitke vode]] i uz rubove otočkih dolova. Živjeli su u malenim nastambama sagrađenim od suhozida, dok su ih pokrivali granama makije i [[Alepski bor|bora]]. Bavili su se [[stočarstvo]]m, poglavito uzgojem [[koza]] i [[Ovca|ovaca]], lovom i [[ribolov]]om. Postepeno su krčili [[Šuma|šume]], što je primarno bio posao muškog stanovništva, dok je žensko stanovništvo na prokrčenim dijelovima sadilo žito. Živjeli su u manjim i većim plemenima, koji međusobno nisu komunicirali jer su bili pretjerano neprijateljski raspoloženi. Dokaz tome su mnogobrojni ostaci tzv. gradina, koje su služile za obranu od neprijateljskog plemena ili za obranu od zajedničkog nemljetskog neprijatelja. Gradine nikad nisu pronađene u blizini [[More|mora]], već su sve, bez iznimke, na srednje visokim i lako obranjivim uzvišenjima. Način gradnje i odabir mjesta skoro je identičan za sve pronađene gradine. S jedne strane je neprelazna prirodna barijera, a s ostalih strana su gradili zidove od nekoliko slojeva kamenja, pa se za vrijeme sukoba u gradine moglo skloniti više od 100 ljudi. Na mjestu gradine uvijek je bio dobar pogled na okolicu, najčešće na okolna brda, polja te more. Mnoge su gradine bile okrenute prema [[Mljetski kanal|Mljetskom kanalu]]. Ilirsko je stanovništvo bilo gušće naseljeno na sredini otoka i u zapadnom dijelu (na tom je području pronađeno najviše ostataka gradina i grobova, dok ih je na istočnom dijelu mnogo manje.

===Dolazak Grka i Rimljana na Mljet===
{{glavni|Rimska palača u Polačama (Mljet)|Dalmacija (rimska provincija)}}
[[Datoteka:Crkvica.jpg|mini|250px|desno|Ostaci [[Kršćanstvo|ranokršćanske]] [[Bazilika|bazilike]] u [[Polače|Polačama]]]]
[[Datoteka:Vvrelo.JPG|mini|250px|desno|''Vilino vrelo'' (''Vodice''), nepresušni izvor [[Pitka voda|pitke vode]] nedaleko od [[Polače|Polača]], koji kad se napuni, tvori maleni bazen kojeg nastanjuju [[Žaba|žabe]]]]
Prvi povijesni zapisi o otoku Mljetu vezani su za grčke moreplovce, koji su, ploveći prema svojim [[kolonija]]ma na [[Korčula|Korčuli]], [[Vis]]u i [[Hvar]]u, sigurno prolazili kroz [[Mljetski kanal]] te se sklanjali u mljetske uvale za vrijeme jakih južnih [[Vjetar|vjetrova]]. Osim za vrijeme nepovoljnog vremena, [[Stara Grčka|Grci]] su se sklanjali u zaljeve [[Sobra]] i [[Polače]] zbog izvora pitke vode, koji su bili u blizini morke obale. Materijalnih dokaza o stanovanju Grka na Mljetu nema pa se dâ zaključiti kako Grci Mljet nisu ni naseljavali, već su ga koristili za odmor i kao zaklon od lošeg vremena. Dokaz tome su podmorska nalazišta grčkih amfora u današnjim lukama [[Okuklje]], [[Sobra]] i [[Polače]], koja su nastala usred stradavanja brodova u nevremenu ili za vrijeme [[Gusari|gusarskih]] napada lokalnog stanovništva. 
Mljet je pod vlast [[Antički Rim|Rimljana]] došao [[167. pr. Kr.|167.]] godine pr. n. e. kad je [[Ardijejci|ardijejski]] vladar [[Gencije]] zaratio protiv Rima i u tom ratu bio pobjeđen. U to su vrijeme Rimljani osvojili područje do današnje [[Albanija|Albanije]]. Vlast Rima na Mljetu je bila nominalna jer su [[Iliri]] i dalje gusarili [[Mljetski kanal|Mljetskim kanalom]]. Prve konkretne podatke o Mljetu nalazimo kod rimskog pisca [[Apijan iz Aleksandrije|Apijana]], koji je opisivao ratove cara [[August]]a s lokalnim stanovništvom na Mljetu. Apijan u svojem djelu ''[[Rimski građanski ratovi|De rebus Illyricis]]'' navodi kako je August razorio ilirski grad Melitusu [[35. pr. Kr.|35.]] godine pr. n. e. zbog učestalih gusarskih napada na rimsko brodovlje. Pokoravanjem lokalnog stanovništva, Rimljani u zaljevu Polače, tokom [[3. stoljeće|3.]] stoljeća, počinju graditi impozantnu [[Rimska palača u Polačama (Mljet)|palaču]] u kojoj je stolovao rimski upravitelj ovog posjeda. Palača je imala i obrambenu funkciju, o čemu svjedoče dvije jake kule na njezinim krajevima. Uz palaču, tokom vremena, izgrađene su i dvije ranokršćanske [[Bazilika|bazilike]] i [[terme]], što ukazuje da je u palači, osim upravitelja, živjelo i svećenstvo i, što upućuje da je Polače u ono vrijeme živjelo i funkcioniralo kao kasnoantički, odnosno ranosrednjovjekovni [[grad]]. Stvarajući veze, ponajprije trgovačke, s [[Iliri]]ma, Rimljani su postepeno potpuno romanizirali lokalno stanovništvo, koje je radilo fizičke poslove za potrebe rimskog stanovništva. Ostaci gatova u podmorju Polača ukazuje na to da su Polače već tada bile trgovačka luka iz koje je brodovlje [[izvoz]]ilo drvo za gradnju i ogrjev, a uvozilo sve što je na Mljetu onda bilo potrebno.

===Mljet u vlasti Neretvanske Paganije===
{{glavni|Neretvanska kneževina}}
[[Datoteka:Blace.jpg|mini|250px|desno|[[Saplunara]], zastićeni rezervat prirodnih rijetkosti: iznimna razvedenost obale, samonikle [[Šuma|šume]] [[Pinija|pinja]] i pješčane [[Plaža|plaže]]]]
[[Datoteka:Bijeđ.JPG|mini|250px|desno|''Bijeđ'', brdo na kojem su [[Slaveni]] pobijedili rimsko stanovništvo iz [[Polače|Polača]]]]
Nakon podjele [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] na [[Istočno Rimsko Carstvo|Istočno]] i [[Zapadno Rimsko Carstvo|Zapadno]], Mljet je pripao Zapadnom Rimskom Carstvu i ostao njegovim dijelom sve do njegovog konačnog pada te je poslije toga, [[493.]] godine, potpao pod vlast [[Istočni Goti|Istočnih Gota]]. Nakon [[Justinijan I. Veliki|Justinijanovog]] pohoda [[535.]] godine protiv Istočnih Gota, Mljet je, zajedno s cijelom [[Dalmacija|Dalmacijom]], pripao Istočnom Rimskom Carstvu. Kroz sve ovo vrijeme, Mljet je ostao naseljen, poglavito njegov zapadni dio, ponajprije zahvaljujući [[Rimska palača u Polačama (Mljet)|rimskoj palači]] u [[Polače|Polačama]], koja je još uvijek pružala mogućnost dobrog življenja i sigurnog zaklona. Doseljenjem [[Slaveni|Slavena]] na prostore [[Dalmacija|Dalmacije]], na Mljetu zatječu romansko [[Kršćani|kršćansko stanovništvo]], o čemu svjedoče bazilike u neposrednoj blizini palače u Polačama. Dolazak Slavena i [[Avari|Avara]] na ova područja donosi povijesnu prekretnicu poglavito zato što su razorili sva rimska gradska uporišta pa time i službeno završava rimska vladavina, koja je trajala duže od 800 godina na ovim prostorima. U to vrijeme sve romansko stanovništvo s kopna bježi na otoke pa tako Mljet prima iseljenike iz [[Narona|Narone]], Ragusiuma te manjih rimskih mjesta s [[Pelješac|Pelješca]] i [[Korčula|Korčule]]. Prema [[Konstantin Porfirogenet|Konstantinu Porfirogenetu]] u to vrijeme nastaju Sklavinije koje se nazivaju: [[Duklja]], [[Travunija]], [[Paganija]] (predio od [[Cetina|Cetine]] do [[Neretva|Neretve]]), Hrvatska i Srbija. Mljet je potpao pod vlast Neretvanske Paganije tokom [[7. stoljeće|7.]] i [[8. stoljeće|8.]] stoljeća. Dolaskom na vlast [[Mihajlo II. Mucavac|Mihajla II. Mucavca]], vlast u [[Bizant]]u počinje slabjeti, što Neretvani iskorištavaju za naseljavanje Mljeta. Car [[Konstantin Porfirogenet|K. Porfirogenet]], u svom je djelu ''[[O upravljanju carstvom|De administrando imperio]]'' napisao kako se Mljet, [[Korčula]], [[Hvar]] i [[Brač]] ''nalaze pod vlašću Neretvana, koji tamo žive, drže stoku i od nje žive.''
Neretvani na Mljet dolaze preko Pelješca, isto kao i [[Iliri]], a svoje naselje (prvo slavensko naselje na Mljetu) grade iznad današnjeg naselja [[Maranovići]] i nazivaju ga [[Vrhmljeće]] (kasnije će se spustiti u [[Okuklje]], koje im je do tada služilo kao ribarska lučica, što će rezultirati potpunim gašenjem stare matice u Vrhmljeću). Bave se [[ratarstvo]]m i [[stočarstvo]]m, a u polaganim migracijama naseljavaju veliko plodno polje na sredini otoka. Iz te naseobine nastat će, kasnije, [[Babino Polje]], drugo slavensko mjesto na otoku, dok će treće postati [[Blato (Mljet)|Blato]], također naseljen zbog izuzetno plodnog tla. Četvrto mjesto postat će [[Žare]], na krajnjem istoku otoka, iz kojeg će se stanovništvo kasnije preseliti u naselje [[Korita (Mljet)|Korita]], potpuno nevidljivo s mora i zato vrlo sigurno za život. [[Slaveni]] su naseljavali istočni dio otoka, gdje je oslabio utjecaj romanskog stanovništva iz Polača, koje je držalo područje do Crne klade (područje današnjeg [[Nacionalni park Mljet|nacionalnog parka Mljet]]) i koje je sve do [[11. stoljeće|11.]] stoljeća držalo vlast na zapadnom dijelu otoka, usporavajući naseljavanje Slavena. Romansko stanovništvo se krajem [[10. stoljeće|10.]] stoljeća sukobilo s Neretvanima. Neretvani su dobili bitku, što je rezultiralo potpunim iseljavanjem neslavenskog stanovništva. [[Polače]], kao kontinuirano naseljeno područje od [[1. stoljeće|1.]] stoljeća, polako zamire te na tom području neće niknuti novo naselje punih sedam stoljeća.

===Vladavina Zahumlja, Duklje i Raške===
{{glavni|Duklja|Raška (država)}}

Kratko nakon pobjede u borbi s romanskim stanovništvom i istjerivanjem istog s otoka, Neretvanska se oblast raspada. Dio njezinog područja pripalo je srednjovjekovnoj državi Hrvatskoj dok su otoci [[Korčula]] i Mljet pripali Zahumlju, kojim je vladao knez [[Ljutovit]] i u njegovu će posjedu ostati do polovine [[12. stoljeće|12.]] stoljeća. Ljutovit je za vrijeme svoje vladavine darovao benediktinskom opatu Petru crkvu [[Sveti Pankracije|sv. Pankracija]] u [[Babino Polje|Babinom Polju]] i zaprijetio svim stanovnicima otoka i okolice da ni na koji način ne smiju uznemiravati ili ometati [[Benediktinci|benediktince]] u njihovom posjedovanju crkve i zemlje. U to je vrijeme Ljutovit uživao potporu [[Bizant]]ske vlasti, ali kad je knez [[Vojislav]] pobijedio bizantsku vojsku, automatski je potukao i Ljutovitovu. Zahumlje je izgubilo samostalnost koju je imalo za vrijeme Bizanta i zajedno s Mljetom potpao pod [[Duklja|Duklju]]. Mljet je ostao pod Dukljom i za vrijeme Vojislavovog nasljednika Mihajla ([[1050.]] – [[1082.]]), o čemu svjedoči i zavjetna crkvica [[Sveti Mihovil|sv. Mihajla]] u današnjoj uvali Sutmiholjskoj u kojoj je pronađen [[Predromanika|predromanički]] [[pleter]]. Pod vlast Duklje tada dolaze [[Travunija]] i [[Raška]], a dolaskom na vlast raškog kneza Dese, Mljet je došao pod [[Raška (država)|Rašku]] vlast. U tom periodu na Mljetu su se odigrali značajni događaji koji će bitno utjecati na njegovu daljnju kulturno – ekonomsku povijest.

===Benediktinska vlast na Mljetu===
{{glavni|Benediktinci}}

[[Datoteka:Otočić.jpg|mini|250px|desno|[[Sveta Marija (otočić)|Otočić svete Marije]] s [[Benediktinci|benediktinskim]] [[samostan]]om iz [[12. stoljeće|12.]] stoljeća]]
Benediktinski [[samostan]] na [[Lokrum]]u, sredinom [[11. stoljeće|11.]] stoljeća, pod svoju je vlast uzeo benediktinski posjed što ga je knez Ljutovit dao opatu Petru u trajno vlasništvo. Lokrumski benediktinci taj su posjed imali u vlasništvu 200 godina i smatralo se da je najvrijedniji posjed na otoku zbog vrlo plodnih i obradivih površina koje je posjedovao. Zbog kontribucija koje su lokrumski benediktinci dobivali s Mljeta, nipošto se nisu htjeli odreći tog posjeda, što je izazvalo probleme kad su na otok došla trojica benediktinaca pulsanskog reda iz [[Apulija|Apulije]]. Benediktinci Marin, Šimun i Vilim su na otok došli iz [[Monte Gargano|Monte Gargana]] u [[Italija|Italiji]] te su prvi doticaj s Mljetom imali u uvali Sutmiholjskoj gdje su benediktinci imali svoj posjed. Budući da nikad nije pronađen nijedan ostatak nekog svećeničkog dvora, pretpostavlja se da su odmah po dolasku počeli tražiti mjesto za život te su ga našli na malenom [[Sveta Marija (otočić)|otoku]] u [[Jezero|jezeru]] na zapadnom dijelu otoka. Taj dio otoka bio idealan za benediktince jer to područje skoro uopće više nije bilo naseljeno, a izvori [[Pitka voda|pitke vode]] i plodna polja bili su im na dohvat ruke. U sukobu oko posjeda u Babinom Polju izašli su kao pobjednici jer su dobili taj posjed u vlasništvo. Crkvu su izgradili u vrlo kratkom roku jer [[papa]] [[Inocent III.]] u svojoj buli od [[1198.]] spominje i samostan svete Marije kao svoj posjed. U vrlo kratkom roku izgradili su i samostan uz crkvu, a ispravom srpskog kralja [[Stefan Nemanjić|Stefana Nemanjića]], posjedi u Babinom Polju postaju vlasništvo samostana Sv. Marija, a u isto vrijeme samostan postaje vazalni gospodar cijelog Mljeta te su u vrlo kratkom roku utvrdili svoju feudalnu vlast na cijelom otoku. Benediktinci su svu hranu proizvodili sami svojim radom, a domaćem su stanovništvu pokazivali kako uzgajati pojedinu kulturu što je uvelike unaprijedilo poljoprivredu na otoku. Osim za gospodarstvo, benediktinci su odigrali veliku ulogu u razvoju [[pismenost]]i. Smatra se da je [[knjižnica]] samostana na Mljetu pripadala među deset najvećih benediktinskih opatija u cijeloj [[Dalmacija|Dalmaciji]]. S vremenom benediktinci su postali i crkvena i civilna vlast na otoku.
Posebnom listinom izdanom u Dubrovniku [[24. rujna]] [[1345.]] godine samostan oslobađa sve otočane od svih kontribucija i službi prema opatiji, ali uz godišnji prihod od 300 perpera i jedne [[kokoš]]i po obitelji. Jačinu i važnost mljetskog samostana pokazuje i činjenica da su svi benediktinski samostani na području [[Dalmacija|Dalmacije]], osim onog na [[Lokrum]]u, bili podložni [[samostan]]u na Mljetu.

===Dubrovačka vlast na Mljetu===
{{glavni|Dubrovačka Republika}}
[[Datoteka:Knežev dvor (Mljet).JPG|thumb|mini|Natpis na Kneževu dvoru u Babinom Polju]]
Nakon donošenja [[Mljetski statut|mljetskog Statuta]] [[1345.]] godine i nakon oslobađanja otočana od kmetske podložnosti, Dubrovčani su se polako počeli pripremati da što prije uspostave svoju vlast na Mljetu. Diplomatskim su putem, služeći se brojnim smicalima, uspjeli pobuniti lokalno stanovništvo protiv opatije te im pomogli da se riješe njezinog feudalnog gospodstva. Za vrijeme te borbe, Mljećani su primali bogatu pomoć iz [[Dubrovačka Republika|Dubrovnika]], ali kad su shvatili da dobivaju samo prividnu slobodu i da se njihova vlast sve više steže bilo je prekasno za bilo kakav otpor. Pobuna koju su Mljećani podigli bila je vrlo brzo ugušena te je tada Dubrovnik svoju vlast proširio i na Mljet. Veliko vijeće je [[9. rujna]] [[1410.]] godine donio zaključak o potčinjavanju otoka Mljeta knezu [[Šipan]]a i Otoka, a [[15. studenog]] [[1410.]] godine Veliko vijeće donosi propise o Mljetu čime je Mljet definitivno postao dio [[Dubrovačka Republika|Dubrovačke Republike]]. Mljet će pod Dubrovnikom ostati sve do ukidanja Republike [[1808.]] godine.

===Mljet u 20. stoljeću===
[[Datoteka:Talkula.JPG|mini|250px|desno|[[Utvrda]] koju su izgradili [[Talijani]] u [[Drugi svjetski rat|Drugomu svjetskom ratu]] iznad [[Sobra|Sobre]]]]
Ukidanjem [[Dubrovačka Republika|Dubrovačke Republike]], Mljet postaje dijelom [[Ilirske provincije|Ilirskih provincija]], a poslije će na Mljetu vladati [[Austrijsko Carstvo|Austrija]]. Poslije [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] Mljet je dio [[Država Slovenaca, Hrvata i Srba|Države SHS]], [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca|Kraljevine SHS]] i [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] ([[Banovina Hrvatska|banovine Hrvatske]]). Tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] Mljet je okupiran od [[Nijemci (narod)|Nijemaca]] i [[Talijani|Talijana]]. Stanovništvo s radošću prihvaća novoosnovanu [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisnu Državu Hrvatsku]], ali se odmah i razočarava jer je Mljet, [[14. svibnja]] [[1941.]] godine, predan [[Talijansko kolonijalno carstvo|fašističkoj Italiji]] zajedno s velikim dijelom [[Dalmacija|Dalmacije]]. Tako je, prvi put u povijesti, bio fizički odvojen od svojega prirodnog okružja (zaleđa), jer su [[Dubrovnik]] i [[Pelješac]] ostali u sastavu [[NDH]]. Počinje postupna talijanizacija stanovništva. Na otok se dovode talijanske učiteljice, te djeca umjesto [[Hrvatski jezik|hrvatskoga]], uče [[talijanski jezik]]. Počinju se ustrojavati prvi [[Partizani u Hrvatskoj|partizanski odredi]], a [[21. travnja]] [[1944.]] godine izveden je prvi pomorski [[desant]] na Mljet. Rat je na otoku završio povlačenjem njemačkih snaga [[10. kolovoza|10.]]/[[11. kolovoza]] [[1944.]] godine. Mljet je ponovo dio [[Hrvatska|Hrvatske]], isprva kao Federalne Države Hrvatske (u sastavu [[DFJ|Demokratske Federativne Jugoslavije]]), kasnije [[NR Hrvatska|Narodne Republike Hrvatske]] ([[FNRJ]]) i [[SRH|Socijalističke Republike Hrvatske]] ([[SFRJ]]). Od [[8. listopada]] [[1991.]], temeljem izražene želje [[Hrvati|hrvatskoga naroda]] na [[Referendum o hrvatskoj samostalnosti|referendumu o samostalnosti Hrvatske]], Mljet je dio demokratske, neovisne i suverene države [[RH|Hrvatske]].

==Stanovništvo==
[[Datoteka:KulaProžura.JPG|mini|250px|desno|Srednjovjekovna kula u [[Prožura|Prožuri]] je služila za obranu od [[Gusari|gusarskih]] napada. Oko takvih kula su nicala prva naselja na Mljetu]]
[[Datoteka:Saplunara.JPG|mini|250px|desno|[[Saplunara]], novo turističko naselje na krajnjem [[istok]]u [[otok]]a]]
[[Datoteka:Polače.JPG|mini|250px|desno|[[Polače]], novi dio naselja u istoimenom [[zaljev]]u, koji je naseljen još od doba [[Rimljani|Rimljana]]]]
[[Datoteka:Loza.JPG|mini|250px|desno|Vinogradi, gospodarska grana kojom se stanovnici bave od uvijek]]
O broju stanovnika otoka u [[srednji vijek|srednjem vijeku]] nemamo nikakvih službenih zapisa premda se prema zapisima Mljetske kancelarije može zaključiti da je Mljet u [[14. stoljeće|14.]] i [[15. stoljeće|15.]] stoljeću bio gusto naseljen na svojoj istočnoj strani, gdje su nastala prva stalna naselja. Zbog seoba stanovnika prema moru i na plodnija područja, naselja su se često gasila, jednako kao i zbog epidemija [[Kuga|kuge]], koja je nekoliko puta poharala Mljet, odnoseći i po dvije trećine ukupnog stanovništva.

Prvi pravi popis stanovnika na Mljetu izvršila je [[Dubrovačka Republika]] [[1673.]] – [[1674.]] kada je Mljet imao 662 stanovnika. Drugi popis stanovnika na Mljetu je izvršen za vrijeme francuske okupacije te je Mljet [[1807.]] godine imao 896 stanovnika. Od [[1857.]] godine na Mljetu je redovito vršen popis stanovnika:

{{Kretanje broja stanovnika
 |naslov  = '''Kretanje broja stanovnika 1857.-2001.'''<ref>[http://www.dzs.hr/Hrv/pxweb2003/Dialog/varval.asp?ma=Tabela4_19&ti=Dubrova%E8ko%2Dneretvanska+%9Eupanija+%2D+broj+stanovnika+po+naseljima+&path=../Database/Naselja%20i%20stanovnistvo%20Republike%20Hrvatske/4%20Stanovnistvo%20naselja/&lang=10 Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., www.dzs.hr]</ref>
 |dimx    = 500
 |dimy    = 
 |stanmax = 2100
 |crta1   = 500
 |crta2   = 100
 |a1      = 1857
 |a2      = 1869
 |a3      = 1880
 |a4      = 1890
 |a5      = 1900
 |a6      = 1910
 |a7      = 1921
 |a8      = 1931
 |a9      = 1948
 |a10     = 1953
 |a11     = 1961
 |a12     = 1971
 |a13     = 1981
 |a14     = 1991
 |a15     = 2001
 |a16     = 2011
 |a17     = 2021
 |p1      = 1330
 |p2      = 1381
 |p3      = 1509
 |p4      = 1623
 |p5      = 1617
 |p6      = 1915
 |p7      = 1934
 |p8      = 2050
 |p9      = 2086
 |p10     = 2054
 |p11     = 1963
 |p12     = 1938
 |p13     = 1382
 |p14     = 1237
 |p15     = 1111
 |p16     = 1088
 |p17     = 1062
 |izvor   = Državni zavod za statistiku
 }}

===Naselja na otoku===
{| class="wikitable"
! Naselje
! [[1971.]]
! [[1981.]]
! [[1991.]]
! [[2001.]]
|- 
| [[Babino Polje]]
| 660
| 562
| 398
| 336
|- 
| [[Goveđari]] (s [[Babine Kuće|Babinim Kućama]], [[Soline (Mljet)|Solinama]] i [[Babine Kuće|Njivicama]])
| 227
| 182
| 179
|165
|-
| [[Polače]]
| 83
| 87
| 123
| 115
|-
| [[Sobra]]
| 28
| 19
| 68
| 105
|-
| [[Korita (Mljet)|Korita]]
| 168
| 115
| 90
| 74
|-
| [[Maranovići]]
| 127
| 73
| 60
| 54
|-
| [[Prožura]]
| 149
| 121
| 78
| 53
|-
| [[Blato (Mljet)|Blato]]
| 163
| 91
| 77
| 46
|-
| [[Pomena]]
| 25
| 46
| 50
| 37
|-
| [[Saplunara]]
| 5
| 22
| 32
| 35
|-
| [[Ropa]]
| 29
| 25
| 19
| 32
|-
| [[Kozarica]]
| 27
| 34
| 32
| 28
|-
| [[Okuklje]]
| -
| 12
| 16
| 20
|-
| [[Prožurska Luka]]
| -
| 6
| 15
| 14
|}

Prema popisu stanovnika iz [[2001.]] godine na Mljetu živi 1111 stanovnika, što ga svrstava na 17. mjesto među hrvatskim otocima. Gustoća stanovnika je 11.1/km<sup>2</sup>. Većina se izjašnjava [[Hrvati]]ma (99%), čiji je materinski jezik [[Hrvatski jezik|hrvatski]], te kao [[katolici]] (96%), od ostalih vjeroispovjesti na Mljetu ima [[Pravoslavlje|pravoslavaca]], [[Jehovini svjedoci|jehovinih svjedoka]], evangelista te pripadnika [[Islam|islamske vjeroispovjesti]].<ref>https://web.dzs.hr/hrv/censuses/census2001/Popis/Hdefault.html</ref>

Na Mljetu po popisu iz [[2011.]] živi 1 088 stanovnika.<ref>[https://web.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/results/htm/H01_01_04/H01_01_04_zup19.html www.dzs.hr]</ref> Po narodnosti 1 059 su [[Hrvati]] (97,33%), 7 [[Srbi]] (0,64%), 6 je neizjašnjenih (0,55%), nema Bošnjaka. 1 072 stanovnika izjasnila su se da im je materinski jezik [[hrvatski jezik|hrvatski]] (98,53%). Po vjeroispovijesti 1 021 stanovnik je katolik (93,84%), 19 ateisti (1,75%), 8 pravoslavci (0,74%), 0 muslimani.

==Biljni i životinjski svijet==
[[Datoteka:Staza.jpg|mini|250px|desno|Stoljetne očuvane [[Šuma|šume]] Mljeta]]
Mljet je bogat [[Vegetacija|vegetacijom]], te je preko 70% površine otoka prekriveno [[Šuma|šumom]], koja se dijeli na dvije velike skupine: šumu [[Alepski bor|alepskog bora]] i zimzelenu lisnatu šumu [[Hrast crnika|hrasta crnike]]. Uz ova dva tipa šume, javljaju se još [[makija]], [[garig]] i [[kamenjar]]. Šume alepskog bora, posebno bogate na području [[Nacionalni park Mljet|NP Mljet]] tvore najočuvaniji i najljepši tip šume takve vrste na [[Mediteran]]u, jednako kao i šume hrasta crnike. Jedina veća autohtona šuma hrasta crnike na Jadranu se nalazi na otoku [[Rab]]u (šuma ''Dundo''). U predjelu [[Saplunara|Saplunare]], na istoku otoka, javlja se samonikla šuma [[Pinija|pitomog bora, pinja]]. Taj je dio otoka zaštićen kao rezervat prirodnih rijetkosti. Danas poznatu floru [[lišaj]]eva otoka čini ukupno 161 vrsta, a najpogodnija staništa su im stari maslinici te neopožarene šume crnike. Značajni su nalazi iz roda ''Usnea'', osobito ''Usnea rubicunda'', kojoj je otok Mljet zasad jedino nalazište u Hrvatskoj. Zabilježene su i svojte iz lišajne sveze ''Lobarion pulmonariae'', koja je vrlo osjetljiva na mikroklimatske promjene i onečišćenje pa može poslužiti kao odličan indikator kvalitete [[zrak]]a. Od 133 vrste [[gljiva]] zabilježene u parku, deset vrsta nalazi se na Crvenom popisu ugroženih gljiva Hrvatske. Ističu se ''Entoloma reinwaldii'', ''Clitocybe collina'', ''Dermoloma cuneifolium'' i ''Dermoloma josserandii''.

Od životinjskih vrsta na Mljetu najzastupljenije su [[kuna bjelica]], [[miš]], [[puh]], [[jež]], [[žaba]], [[obična čančara]], mali [[Skakavac|skakavci]], brojne ptice ([[kos]], divlji [[golub]], [[obični vrabac]], [[velika ušara]], [[galeb]], [[sokol]] i druge) te [[bjelouška]] i [[sljepić]]. Do [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] na Mljetu je bilo i [[Zmije|zmija otrovnica]], ali je austrijska šumarija [[1910.]] godina na Mljet dovela nekoliko parova [[indijski mali mungos|indijskog malog mungosa]] te su zmije otrovnice potpuno istrebljenje s otoka. Osim mungosa, na Mljet su još dovedeni i [[jelen]]i, [[muflon]]i, [[Divlja svinja|divlje svinje]], [[Zec|zečevi]], [[Jarebica|jarebice]] i [[Fazanke|fazani]]. Jedino su se jeleni i divlje svinje uspjeli razmnožiti u dovoljno velikom broju.

Podzemna fauna iznimno je bogata, s pedesetak vrsta beskralješnjaka od kojih je dvadesetak endema. Među zabilježenima su kukci kornjaši, puževi, pauci, lažištipavci, skokuni, jednakonožni rakovi i kosci. Nekoliko vrsta su noviteti za Mljet, Hrvatsku pa čak i za znanost. Ističu se otočni endemi kukci kornjaši gobancov podzemljar (''Speonesiotes gobanzi'') te Krileova mrvica (''Bryaxis krilei''), prvi predstavnik ovog roda na Mljetu; puž mljetski špiljski pasjak (''Meledella werneri''); rakovi mljetska bodljikašica (''Cyphodilidium absoloni'') i Gamulinov špiljski veslonožac (''Speleohvarella gamulini'').

Uz obalu se nalaze bogata lovišta plave i bijele [[Riba|ribe]], a podmorje je bogato i [[Jastog|jastozima]], [[rakovi]]ma i [[Rakovi|hlapovima]]. Na većim dubinama žive razni [[koralji]], od kojih su najpoznatiji crveni i kameni koralj. Uz vanjske, južne obale Mljeta, prije je bilo stanište [[Sredozemna medvjedica|sredozemne medvjedice]]. Na području parka obitava tridesetak parova morskih vranaca koji se hrane isključivo ribom roneći i do 60 m dubine. Na razini ispod 30 m dubine temperatura mora iznosi prosječno manje od 11 Celzijevih stupnjeva tijekom cijele godine, što nije uvjetovano okolnim morem jer dolazi tek do slabog vertikalnog miješanja slojeva. U sloju su nađene stalno povišene vrijednosti hranjivih soli, klorofila, fitoplanktona i zooplanktonskih vrsta. Slična pojava bilježi se samo u dubokim brazdama [[Sredozemno more|Sredozemnog mora]]. Ovo je područje jakih [[morska struja|morskih struja]] i pojave uzdizanja hladnih slojeva mora bogatih hranjivim tvarima iz dubina na površinu. To pogoduje koraligenskim zajednicama, pa se tako nalazi i cijenjeni [[crveni koralj]] (''Corallium rubrum'') kao i šezdesetak drugih vrsta koralja. Kako su osjetljivi na temperaturne promjene koje se zbivaju sve češće, traju sve dulje i zahvaćaju sve dublje slojeve mora, dolazi do odumiranja tkiva i ugibanja koralja.

==Vode==
[[Datoteka:BlatinaSobra.JPG|mini|250px|desno|[[Blatina (Mljet)|Blatina]] u [[Sobra|Sobri]], duboko [[Bočata voda|bočato]] jezero iz kojeg ide vodovod za Sobru]]
Na otoku postoje tri velika izvora [[Bočata voda|bočate vode]] (blatine) kod [[Blato (Mljet)|Blata]], [[Sobra|Sobre]] i [[Prožura|Prožure]], koje služe za navodnjavanje polja i kao izvor pitke vode u ljetnim mjesecima jer Mljet još uvijek nije spojen na državni [[vodovod]]. U blatinama se zimi stvaraju velika mrjestilišta [[Jegulja|jegulje]]. Osim blatina, postoje manji izvori pitke vode, od kojih su najveći u [[Polače|Polačama]], u Omanima kraj [[Sobra|Sobre]] te na Vodicama kod Polača i kod [[Babino Polje|Babinog Polja]].

==Promet==
[[Datoteka:Zaglavac.JPG|mini|250px|desno|[[Luka]] [[Sobra]] te pogled na [[Mljetski kanal]] i [[Pelješac]]]]
Zbog relativno malenog broja stanovnika, ali i zbog svog izduženog i uskog izgleda, Mljet nema razgranatu mrežu cesta. Svakodnevne autobusne linije ne postoje, osim jedne povratne linije na brod prema Dubrovniku te jedne povratne školske linije. U ljetnim mjesecima, autobusne linije se ne pojačavaju, već se nadoknađuju privatnim taxi službama.

Mljet je, s druge strane, jako dobro povezan s kopnom. Postoje svakodnevne linije iz Sobre za [[Dubrovnik]] i za Prapratno na [[Pelješac|Pelješcu]]. U ljetnim mjesecima, Mljet je, preko luke [[Sobra|Sobre]] trajektno i brzobrodski povezan s Pelješcem, Dubrovnikom, [[Šipan]]om, [[Korčula|Korčulom]], [[Split]]om i [[Bari]]jem u [[Italija|Italiji]], dok je preko luke u [[Polače|Polačama]] povezan s Dubrovnikom, Korčulom i [[Lastovo]]m.

[[Helidrom]] je u planu izgradnje, jednako kao što postoje neke naznake da bi se mogla izgraditi i [[zračna luka]] za manje zrakoplove.

==Gospodarstvo==
[[Datoteka:Ribogojilište.JPG|mini|250px|desno|Ribogojilišta u [[Sobra|Sobri]], nova grana gospodarstva na Mljetu]]
*[[Maslinarstvo]]
*[[Vinogradarstvo]]
*[[Ribolov]]
*[[Turizam]]
*[[Ugostiteljstvo]]

Zbog svoje bujne vegetacije i odlične pokrivenosti šumama, stanovništvo Mljeta se u početku bavilo sječom drva i njegovim izvozom, dok su na prokrčenim mjestima sadili vinovu lozu i masline, dvije kulture koje su u mnogočemu označile gospodarstvo otoka. Zbog specifičnog položaja, lokalno stanovništvo uz more je svoje gospodarstvo više temeljilo na ribarstvu. U drugoj polovici [[20. stoljeće|20.]] stoljeća, stanovnici Mljeta se sve manje bave poljoprivredom, a sve se više okreću turizmu i ugostiteljstvu. Mjesta uz more posebno prosperiraju, dok se stanovništvo s kopna u ljetnim mjesecima sve više seli u naselja na moru. Na Mljetu danas postoje tri kampa, mnogo privatnih iznajmljivača i restorana, dok se jedini [[hotel]] na otoku, [[Odisej]], se nalazi u [[Pomena|Pomeni]].

Na području Dubrovačko-neretvanske županije raste oko 750 000 stabala masline, a plodove daje oko 40 autohtonih sorti od kojih su najzastupljenije oblica i dubrovačka bjelica. Na području otoka Mljeta uzgaja se desetak sorti maslina od kojih je šest autohtono. Autohtone sorte su: pačica, resulja, grozdača, pontoguza, krvavica i divljaka.

==Obrazovanje==
Na otoku postoji jedna osmogodišnja [[osnovna škola]] i nalazi se u [[Babino Polje|Babinom Polju]]. Također, u [[Goveđari]]ma postoji i područna škola, ali samo do trećeg razreda pa po završetku istog djeca školovanje nastavljaju u Babinom Polju. Srednjih škola na otoku nema pa većina djece odlazi u srednju školu u [[Dubrovnik]]. Zadnjih godina djeca upisuju srednje škole u [[Split]]u te u [[Zagreb]]u.

== Spomenici i znamenitosti ==
[[Datoteka:Blatina.jpg|mini|250px|desno|[[Blatina (Mljet)|Blatina]] kod [[Blato (Mljet)|Blata]], vrlo duboki izvori [[Pitka voda|pitke vode]] i mrjestilišta [[jegulja]]]]
* Pješčane plaže i samonikle šume pinja u predjelu [[Saplunara]]
* Ostatci crkve [[sveti Pavao|svetog Pavla]] iz ranokršćanskih dana.
* Hrid [[sveti Pavao|svetog Pavla]]
* Kula za nadzor plovidbe [[Mljetski kanal|Mljetskim kanalom]] u  [[Korita (Mljet)|Koritima]] i u [[Prožura|Prožuri]]
* Knežev dvor u [[Babino Polje|Babinom Polju]]
* Crkva [[sveti Vlaho|svetog Vlaha]] u Babinom Polju
* Spomenik palim borcima iz [[Narodnooslobodilačka borba|NOB-a]] u Babinom Polju
* [[Odisejeva špilja]]
* [[Blatina (Mljet)|Blatine]], mala jezera s [[bočata voda|bočatom vodom]] u mjestima [[Prožura]], [[Sobra]], [[Blato (Mljet)|Blato]] i [[Kozarica]]
* [[Rimska palača u Polačama (Mljet)|Rimska palača]] koje je druga po veličini antička palača nakon [[Dioklecijanova palača|Dijoklecijanove]]. 
* [[Rimokatoličanstvo|ranokršćanske]] [[Bazilika|bazilike]] i ostatci [[terme|terma]] s [[mozaik]]om [[ždral]]a u naselju [[Polače]]
* ostatci [[Iliri|ilirske]] utvrde na brdu iznad [[Veliko jezero (Mljet)|Velikog jezera]]
* spomenik prvom desantu na južnom [[Jadran]]u u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]], na [[Veliko jezero (Mljet)|Velikom jezeru]]
* [[Otočić Sveta Marija]] s [[Benediktinci|benediktinskim]] [[samostan]]om i crkvom [[Sveta Marija|svete Marije]]
* geomorfološki lokalitet [[Zakamenica]]
* [[Veliko jezero (Mljet)|Veliko]] i [[Malo jezero (Mljet)|Malo jezero]]

== Zanimljivosti ==
Legenda o [[Regoč]]u, kojeg je proslavila [[Ivana Brlić-Mažuranić]] u svojoj priči, nastala je na Mljetu.<ref>[http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/150321/Default.aspx Slobodna Dalmacija] Malta je Mljetu ‘ukrala’ Odiseja i svetog Pavla, 28. rujna 2011.</ref>

== Povezani članci==
[[Datoteka:Okuklje.jpg|250px|minijatura|desno|Selo [[Okuklje]] ]]
* [[Mljetsko kulturno ljeto]]
* [[Nacionalni park Mljet]]
* [[Odisejeva špilja]]
* [[Mljetski kanal]]
* [[Mljetski psić]]
* [[Vrhmljeće]]
* [[Žare]]

== Književnost i literatura ==
* Dabelić, I. (2004.) ''Mljet - zeleni otok'', Vjesnik: Zagreb.
* Dabelić, I. (1995.) ''Nastanak i razvoj otočnih naselja od antike do danas'' u: ''MLJET - prirodne značajke i društvena valorizacija otoka Mljeta''. Zagreb: HED i dr.
* Gušić, B., Fisković, C. (1980.) ''Otok Mljet - naš novi nacionalni park''. JUNP Mljet: Goveđari.
* Radovinović, R. (1999.) ''Hrvatski Jadran'', Naprijed: Zagreb.
* ''Zbornik otoka Mljeta'' (1989.), Dubrovački muzej - Odjel socijalističke revolucije: Dubrovnik.
*[[Milan Šenoa|Šenoa, Milan]]. ''Die Insel Mljet (Meleda). : mit 5 Abbildungen'', Sonderabdruck aus der Deutschen Rundschau für Geographie und Statistik, XXXVII, Jahrgang 1914/5., Herausgegeben von Hugo Hassinger, R. Hartleben' Verlag, Wien und Leipzig, 1915., S. 253. – 259. (CIP dostupan u NSK).

== Izvori ==
{{izvori|30em}}

== Vanjske poveznice ==
* [http://www.mljet.hr/ Mljet]
* [http://www.np-mljet.hr/ Nacionalni park Mljet]
* [http://www.htz.hr/Hrvatski/Destinacije/Destinacija.aspx?idDestination=1055 Hrvatska turistička zajednica]{{Neaktivna poveznica|bot=InternetArchiveBot }}

=== Ostali projekti ===
{{ WProjekti 
|commons        = 
|commonshr      = 
|commonscat     = Mljet
|commonscathr   = Mljet
|wikivrste      = 
|wikivrstehr    = 
|wikizvor       = 
|wikizvor_autor = 
|wječnik        = 
|wikiknjige     = 
|wikicitat      = 
}}

{{Naseljeni otoci u Hrvatskoj}}

[[Kategorija:Južnodalmatinski otoci]]
[[Kategorija:Mljet| ]]