Vidi kôd stranice Stjepan Ivšić

[[Datoteka:Stjepan Ivsic.jpg|thumb|right|Stjepan Ivšić]]

'''Stjepan Ivšić''' ([[Orahovica]], [[13. kolovoza]] [[1884.]] – [[Zagreb]], [[14. siječnja]] [[1962.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] [[jezikoslovac]], [[slavist]] i [[naglasak|akcentolog]].

== Životopis ==

Pučku je školu završio u Orahovici, gimnaziju polazio u [[Osijek]]u i [[Požega|Požegi]]. Na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskome fakultetu u Zagrebu]] studirao hrvatski jezik i klasičnu filologiju. Na studijskom usavršavanju boravio u [[Krakov]]u, [[Prag]]u, [[Petrograd]]u, [[Moskva|Moskvi]] i [[Kijev]]u. U doktora filologije promoviran (1913.) na osnovi rasprave ''Prilog za slavenski akcenat'' (Rad [[JAZU]] 187). Bio je profesor na [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnoj gimnaziji]] u Zagrebu (1909. – 1915).<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. – 2007.), Zagreb, 2007., str. 894., {{ISBN|978-953-95772-0-7}}</ref> Otada do umirovljenja profesor slavistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Znatnu pozornost Ivšić je posvetio hrvatskim [[Štokavsko narječje|štokavskim govorima]] o kojima je objavio nekoliko iznimno važnih studija (Šaptinovačko narječje, 1907.; Današnji posavski govor, 1913.). Posebno je proučavao [[akcent]]uaciju hrvatskih govora te u starim slavonskim gramatikama. Prvi je utvrdio postojanje [[neoakut|novoga akuta]] u sva tri hrvatska narječja. Zaslužan je za otkrivanje zakona razvoja [[neoakut|praslavenskog neoakuta]], koji je po njemu dobio ime [[Ivšićev zakon]].

Godine 1928. sudjelovao u radu državnog povjerenstva za izradu načela zajedničkoga [[pravopis]]a [[hrvatski jezik|hrvatskoga]] i [[srpski jezik|srpskog jezika]]. U raspravi ''Jezik Hrvata kajkavaca'' (1936.) kajkavske govore, bez goranskih, podijelio je u četiri skupine. Proučavao je hrvatskoglagoljsku baštinu, posebno njezine jezične značajke, o čemu je objavio više radova. Godine 1934. pratio je [[Bašćanska ploča|Bašćansku ploču]] s Krka u Zagreb i o tome napisao zanosan članak ''Sveta Lucija u Jurandvoru i njezin dragi kamen'' ([[Jutarnji list]], br. 8115). Od 1937. potpredsjednik je "Društva Hrvatski jezik" a 1938. urednik časopisa "Hrvatski jezik". Bio je rektor [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta u Zagrebu]] od 1939. do 1943. U vrijeme [[NDH]] otklonio je ponudu da bude ravnatelj Hrvatskoga državnog ureda za jezik, zagovarao je fonološki pravopis nasuprot službenomu "korienskomu".

U proljeće 1945. zbog navodne suradnje s neprijateljima (tzv. kolaboracija) osuđen na izgon iz Zagreba i isključen iz Akademije. Jedini je od potpisnika zaključaka [[Novosadski dogovor|Novosadskoga dogovora]] koji je dogovor potpisao uz sljedeću ogradu: "Ovaj potpis dajem s napomenom da izjava u točki 4 zaključaka ne smije služiti za propagandu ekavskog izgovora na dosadašnjem književnom ijekavskom području."

Jedan je od najvećih hrvatskih filologa i jezikoslovaca, akcentolog svjetskoga glasa.

Njegov sin, [[Radovan Ivšić]], bio je hrvatski pjesnik, [[pisac]], dramatik, prevoditelj, esejist i [[nadrealizam|nadrealist]] svjetskoga glasa.

==Djela==

* "Srpsko-hrvatski jezik. Izgovor i intonacija s recitacijama na pločama" (s M. Kravarom; Zagreb, 1955.),
* "Slavenska poredbena gramatika" (prir. R. Katičić i J. Vrana, Zagreb. 1970.),
* "Izabrana djela iz slavenske akcentuacije" (priredio B. Finka, München, 1971.),
* "Jezik Hrvata kajkavaca" (prir. J. Lisac, Zaprešić, 1996.).

== Poveznice ==
* Prezime [[Ivšić]]

==Izvori==
{{izvori}}
{{slobodna uporaba|1=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=120|2=Hrvatskog biografskog leksikona|3=hbl.lzmk.hr/}}

== Vanjske poveznice ==
*[https://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=28255 LZMK / Hrvatska enciklopedija: Ivšić, Stjepan]
*[http://proleksis.lzmk.hr/28504/ LZMK / Proleksis enciklopedija: Ivšić, Stjepan]

{{Rektori_Sveučilišta_u_Zagrebu}}

{{GLAVNIRASPORED:Ivšić, Stjepan}}
[[Kategorija:Hrvatski jezikoslovci]]
[[Kategorija:Rektori Sveučilišta u Zagrebu]]
[[Kategorija:Životopisi, Orahovica]]