Prijeđi na sadržaj

Kominterna: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjena
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
VolkovBot (razgovor | doprinosi)
79.645 edits
m robot Dodaje: id:Internasionale Ketiga
Nema sažetka uređivanja
 
(Nisu prikazane 43 međuinačice 28 suradnika)
Redak 1: Redak 1:
{{socijalizam}}
Složenica '''Kominterna''' potječe iz [[ruski|ruskog]] i kratica je za '''Komunistička internacionala'''.
Složenica '''Kominterna''' potječe iz [[ruski jezik|ruskog jezika]] i kratica je za '''Komunistička internacionala'''.


Riječ je o tzv. Trećoj internacionali, osnovanoj u Moskvi [[1919]]. godine, koja je okupljala one stranke, nastale iz radničkog pokreta, koje su prihvatile [[lenjinizam|lenjinističku]] teoriju i [[boljševizam|boljševističku]] taktiku, nasuprot tzv. [[revizionisti]]ma iz [[Druga internatcionala|Druge internacionale]] koji su se odrekli nasilne revolucije kao metode ir pihvatili borbu za radnička prava putem sindikata, slobodnog tiska i slobodnih izbora unutar institucija [[parlamentarna demokracija|parlamentarne demokracije]].
Riječ je o tzv. Trećoj internacionali, osnovanoj u Moskvi [[1919.]] godine, koja je okupljala one stranke, nastale iz radničkog pokreta, koje su prihvatile [[lenjinizam|lenjinističku]] teoriju i [[boljševizam|boljševističku]] taktiku, nasuprot tzv. [[revizionisti]]ma iz [[Druga internatcionala|Druge internacionale]] koji su se odrekli nasilne revolucije kao metode i prihvatili borbu za radnička prava putem sindikata, slobodnog tiska i slobodnih izbora unutar institucija [[parlamentarna demokracija|parlamentarne demokracije]].

Imajući u vidu opsežne ilegalne aktivnosti Kominterne i njenih nacionalnih "sekcija" - nacionalne komunističke partije uopće nisu bile neovisne, nego su sve bile organizacijski podređene Kominterni<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.pilar.hr/2008/11/zbornici-i-studije-pregled-sadraja/ |title=REVOLUCIONARNA PRAKSA JUGOSLAVENSKIH KOMUNISTA U MEĐURATNOM RAZDOBLJU 1941/1942. GODINE |author=Josip Jurčević |publisher=ZBORNIK UZ 70. OBLJETNICU ŽIVOTA DRAGUTINA PAVLIČEVIĆA Urednik: Ivan Čizmić; Biblioteka Zbornici – knj. 18., poglavlje autora Josipa Jurčevića |accessdate=30. ožujka 2021.}}</ref> - te aktivnosti na pokretanju (oružanih) [[revolucija]], posrijedi je nesumnjivo organizacija osnovana u svrhu [[Specijalni rat|specijalnog rata]] protiv "buržoaskih režima" širom svijeta.


Nasuprot '''revizionista''', koji su većinom zadržali naziv [[socijaldemokracija|socijaldemokrati]] koji su mnoge radničke stranke usvojile prije [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], pripadnici revolucionarne struje su, po uzoru na rusku partiju, usvojili za sebe ime [[komunizam|komunisti]], pa odatle i '''Komunistička internacionala'''.
Nasuprot '''revizionista''', koji su većinom zadržali naziv [[socijaldemokracija|socijaldemokrati]] koji su mnoge radničke stranke usvojile prije [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], pripadnici revolucionarne struje su, po uzoru na rusku partiju, usvojili za sebe ime [[komunizam|komunisti]], pa odatle i '''Komunistička internacionala'''.


[[Savez komunista Jugoslavije|Komunistička partija Jugoslavije]], također i [[Komunistička partija Hrvatske]] bile su u vrijeme postojanja Kominterne posve podvrgnute odlukama i političkim procjenama izrazito centralizirane Kominterne, pa je stoga sredinom 1920-tih godina KPJ umjesto dotadašjeg unitarnog pristupa koji je smatrao da su Jugoslaveni jedan jedinstveni narod, odjednom priznao postojanje hrvatske i drugih nacija i zagovarao “pravo naroda na samoopredjeljenje”, a povodom početka [[Velika gospodarska kriza|velike depresije]] 1929. godine su jugoslavenski komunisti prema naredbi Kominterne pokušali podići proletersku revoluciju, što je rezultiralo jedino time da ih je nekoliko stotina završilo u zatvoru.<ref>Jurčević J., op. cit.</ref>
Stranke u raznim zemljama, koje su pristupile Kominterni, proglašene su sekcijama te nadnacionalne organizacije. To je bio slučaj i sa [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističkom partijom Jugoslavije]], osnovanom [[1919]]. Većinom je djelovanje tih partija u njihovim zeljama bilo zabranjeno (u [[Kraljevina SHS|Kraljevini SHS]] to se dogodilo donošenjem Zakona o zaštiti države [[1921]]. dok je prije toga [[Obznana|Obznanom]] zabranjena komunistička propaganda), pa su nastavile djelovati u ilegali. To je naravno pridonijelo tome da uglavnom posve izgube samostalnost, te je, osobito 1930-ih godina, politika Kominterne bila potpuno podređena državnim interesima [[SSSR]]-a.


==Povijest==
U skladu s tim interesima, [[Staljin]] je u vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] raspustio Kominternu, da ne kvari odnose sa zapadnim saveznicima. Jačanjem hladnog rata, godine [[1947]] kao nasljednik Kominterne osnovan je [[Informbiro]].
[[Datoteka:Communist-International-1920.jpg|thumb|right|''Komunistička internacionala'', službeno glasilo Kominterne]]
Osnivački kongres Komunističke internacionale održan je u [[Moskva|Moskvi]] od [[2. ožujka|2.]] do [[6. ožujka]] [[1919.]] godine. Sama je Kominterna nastala kao odgovor na jačanje reformističke struje unutar [[Druga internacionala|Druge internacionale]], čiji je najjači predstavnik, [[SPD]], čak sudjelovao u gušenju radničkog [[Spartakistički ustanak|Spartakističkog ustanka]] u [[Berlin]]u. Većina stranaka prisutnih na osnivačkom kongresu bila je sastavljena od pripadnika tzv. [[Zimmervaldska ljevica|Zimmervaldske ljevice]], odnosno onih revolucionarnih aktivista Druge internacionale koji su se [[1915.]] okupili u [[Švicarska|švicarskom]] gradiću [[Zimmerwald]]u kako bi usuglasili svoje anti-militarističke i internacionalističke stavove u okolnostima [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]].<ref>http://en.internationalism.org/wr/290_zimmerwald.html</ref>


Tri godine nakon osnivanja Kominterne, [[1922.]], [[Komunistička radnička partija Njemačke]] (KAPD), sastavljena od nekadašnjih članova [[Komunističke partije Njemačke]], osnovala je, zajedno s još nekim [[lijevi komunizam|lijevo-komunističkim]] partijama, tzv. [[Komunistička radnička internacionala|Komunističku radničku internacionalu]]. Nova je internacionala bila u ideološkom sukobu s Kominternom zbog svojeg odbacivanja boljševizma kao metode revolucionarne borbe.<ref>http://www.marxists.org/archive/gorter/1923/world-revolution.htm</ref>
== Vidi još ==


U godinama nakon [[Vladimir Lenjin|Lenjinove]] smrti [[1924.]] godine u Kominterni dolazi do sukoba dviju frakcija - [[trockizam|trockističke]] i [[staljinizam|staljinističke]]. Trockistička se frakcija zalagala za daljnje pokušaje širenja revolucije, dok su staljinisti smatrali važnijom obranu [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]] po svaku cijenu. Staljinovom pobjedom u sukobima unutar [[KPSS|SKP(b)]], trockisti su mahom bili izbačeni i iz Kominterne. Oni su, na prijedlog [[Lav Trocki|Lava Trockog]], [[1938.]] godine osnovali [[Četvrta internacionala|Četvrtu internacionalu]].

Nakon staljinističkog preuzimanja vlasti, Kominterna počinje gubiti svoju samostalnost i sve se više pretvara u produženu ruku sovjetske vanjske politike. Na devetom plenumu Izvršnog komiteta Kominterne ([[1928.]]) objavljen je novi politički smjer internacionale. Partijama članicama je naređeno pridržavanje beskompromisne "ultra-lijeve" linije, uz proglašavanje drugih lijevih i socijaldemokratskih stranaka "''[[socijal-fašizam|socijal-fašističkima]]''" zbog njihove ekonomske politike i sprječavanja revolucionarnih procesa. Na 7. kongresu Kominterne ([[1935.]]) ta je taktika napuštena i prihvaćena je više oportunistička politika "''[[narodni front|narodnog fronta]]''", odnosno aktivne suradnje s drugim ljevičarskim i liberalnim strankama u svrhu jačanja [[antifašizam|antifašističke]] borbe.<ref>http://www.marxists.org/reference/archive/dimitrov/works/1935/unity.htm</ref>

Sovjetske vlasti pod kontrolom [[Staljin]]a i [[Lavrentij Berija|Berije]] su provodile opetovane "[[Čistka|čistke]]" među internacionalnim komunističkim vođama okupljenim u Kominterni - a ti su pak morali sudjelovati u po život opasnoj "igri" međusobnog špijuniranja, denunciranja, "drugarske kritike i samokritike" u kojoj se nerijetko plaćalo životom. Tako je 1937. godine stradao generalni sekretar (naziv za glavnog šefa u komunističkim partijama) [[Savez komunista Jugoslavije|Komunističke partije Jugoslavije]] [[Josip Čižinski|Josip Čižinski (alias Milan Gorkić)]], a potom 1939. god. i [[Petko Miletić]], glavni kandidat za njegovog nasljednika na mjestu generalnog sekretara (do danas su ostali tajnima okolnosti njihovog utamičenja, istrage, mogućeg suđenja, te mjesto, vrijeme i način smrti). Nakon što je uspio otkloniti sumnje u svoju komunističku "pravovjernost" - jer je bio okrivljen da je kod prevođenja "Kratke povijesti Sovjetske komunističke partije (boljševika)" s ruskoga "odstupio od partijske linije" u pravcu [[Trockizam|Trockizma]] - generalnim sekretarom je naposljetku postao [[Josip Broz Tito]], koji je uvjerio vrh Kominterne da mu dopusti povratak na ilegalni rad iz same Jugoslavije; vrlo vjerojatno procjenjujući da ima veće izglede za fizički opstanak s jugoslavenskom policijom, nego sa sovjetskim [[NKVD]]-om.

[[Staljin]] je u vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] ([[1943.]]) raspustio Kominternu, da ne kvari odnose sa zapadnim saveznicima. Kao neslužbeni nasljednik Kominterne za vrijeme rata, postojala je ''Internacionalna sekcija centralnog komiteta'', pod vodstvom [[Bugarska|bugarskog]] komunista [[Georgi Dimitrov|Georgija Dimitrova]].<ref>Antony Beevor, ''Stalingrad''; Penguin Books, 1999; str. 419</ref>

Jačanjem hladnog rata, godine [[1947.]] osnovan je [[Informbiro]] u koji su ušle komunističke partije svih zemalja [[Istočni blok|Istočnog bloka]] te [[Komunistička partija Francuske]] i [[Talijanska komunistička partija]].

===Kominterna u Jugoslaviji===
Stranke u raznim zemljama, koje su pristupile Kominterni, proglašene su sekcijama te nadnacionalne organizacije. To je bio slučaj i s [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističkom partijom Jugoslavije]], osnovanom [[1919.]] Većinom je djelovanje tih partija u njihovim zemljama bilo zabranjeno (u [[Kraljevina SHS|Kraljevini SHS]] to se dogodilo donošenjem Zakona o zaštiti države [[1921.]] dok je prije toga [[Obznana|Obznanom]] zabranjena komunistička propaganda), pa su nastavile djelovati u ilegali. Sve su one nastojale koristiti radničke sindikate i (uglavnom opravdano) nezadovoljstvo radništva za destabilizaciju svojih zemalja, te pridobivati i indoktrinirati mlade da postanu komunistički revolucionari, koji će srušiti "buržoaski režim" kada za to nastanu pogodni uvjeti. Takvi su uvjeti doista nastali krajem [[Drugi svjetski rat|II. svjetskog rata]], kada su sovjetske vojne snage vojno potisnule snage [[Treći Reich|Trećeg Reicha]] u znatnom dijelu Europe, gdje su potom komunističke partije uspostavile [[Satelitska država|sateliske režime]], političke ovisne o Moskvi.

Jugoslavenski komunistički režim se politički osamostalio od SSSR-a 1948. godine, kada je - zacijelo izbjegavši da sam strada prema nalozima Moskve - Josip Broz Tito u [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugoslaviji]] pokrenu "čistku" protiv Staljinu vjernih komunista, koji su u velikom broju utamničeni u brutalnom [[Politički logor Goli otok|logoru na Golom otoku]]. Nasljednik Kominterne [[Informbiro]] je 1949. godine izdao [[Rezolucija informbiroa|Rezoluciju "Jugoslavenska kompartija u rukama špijuna i ubojica"]] u kojoj je osuđena Komunistička partija Jugoslavije zbog odbijanja da podvrgne Jugoslavensku politiku sovjetskim naputcima, a zemlje okupljene oko SSSR-a su uspostavile trgovinsku blokadu Jugoslavije, što je dodatno oslabilo stanje gospodarstva Jugoslavije, koje je i bez toga bilo loše. Jugoslavenski komunisti su isprva reagirali još striktnijim provođenjem kolektivizacije u poljoprivredi i obrtništvu, te drugih staljinističkih "recepata" u vođenju države. Tek 1953. godine - kada se po Staljinovoj smrti i u vrhu vlasti SSSR-a počelo kritički govoriti o Staljinizmu - se u Jugoslaviji ublažilo način upravljanja državom, te je potom u suradnji sa zemljama zapadnog svijeta i obnovljenoj gospodarskoj, vojnoj i političkoj suradnji sa zemljama okupljenima oko SSSR-a polako došlo i do stanovitog gospodarskog napretka.

==Osnivačke partije==
Komunističke i radničke partije pozvane na Osnivački kongres Kominterne, održan u [[Moskva|Moskvi]] od 2. do 6. [[ožujak|ožujka]] [[1919.]] godine, bile su:

* [[Datoteka:Flag of Russian SFSR (1918-1937).svg|25x27px]] - [[Komunistička partija Sovjetskog Saveza|Ruska komunistička partija (boljševika)]]
* [[Datoteka:Flag of Germany (3-2 aspect ratio).svg|25x27px]] - [[Spartakistička liga]]
* [[Datoteka:Flag of Austria.svg|25x27px]] - [[Komunistička partija Austrije|Komunistička partija Njemačke Austrije]]
* [[Datoteka:Civil Ensign of Hungary.svg|25x27px]] - [[Komunistička partija Mađarske|Mađarska komunistička radnička partija]], na vlasti u [[Sovjetska Republika Mađarska|Sovjetskoj Mađarskoj]]
* [[Datoteka:Flag of Finland.svg|25x27px]] - [[Komunistička partija Finske]]
* [[Datoteka:Flag of Poland.svg|25x27px]] - [[Komunistička partija Poljske]]
* [[File:Flag of Estonia.svg|25x27px]] - [[Komunistička partija Estonije]]
* [[File:Flag of Latvia.svg|25x27px]] - [[Komunistička partija Latvije]]
* [[File:Flag of Lithuania.svg|25x27px]] - [[Komunistička partija Litve]]
* [[File:Flag of the Byelorussian SSR (1919).svg|25x27px]] - [[Komunistička partija Bjelorusije|Komunistička partija Bjelorusije (boljševika)]]
* [[File:Flag_of_the_Ukrainian_SSR_(1919-1929).svg|25x27px]] - [[Ukrajinska komunistička partija (boljševika)]] - zapravo sekcija [[Komunistička partija Sovjetskog Saveza|RKP(b)]]
* [[File:Flag of Bohemia.svg|25x27px]] - revolucionarni dijelovi [[Češka socijaldemokratska partija|Češke socijaldemokratske partije]]
* [[File:Flag of Bulgaria.svg|25x27px]] - [[Bugarska komunistička partija|Socijaldemokratska radnička partija Bugarske]]
* [[File:Flag of Romania.svg|25x27px]] - [[Rumunjska socijaldemokratska partija]]
* [[File:Flag of the Kingdom of Yugoslavia.svg|25x27px]] - lijevo krilo [[Srpska socijaldemokratska partija|Srpske socijaldemokratske partije]]
* [[File:Flag of Sweden.svg|25x27px]] - [[Lijeva stranka|Socijaldemokratska lijeva stranka Švedske]]
* [[File:Flag of Norway.svg|25x27px]] - [[Laburistička stranka (Norveška)|Norveška radnička partija]]
* [[File:Flag of the Netherlands.svg|25x27px]] - [[Komunistička partija Nizozemske]]
* [[File:Flag of Belgium.svg|25x27px]] - revolucionarno krilo [[Belgijska laburistička stranka|belgijskih laburista]]; [[1921.]] osniva [[Komunistička partija Belgije|KP Belgije]]
* [[File:Flag of France.svg|25x27px]] - grupe unutar [[Francuska sekcija radničke internacionale|Francuske sekcije radničke internacionale]]; neki [[sindikat|sindikalisti]]
* [[File:Flag of Switzerland.svg|25x27px]] - lijevo krilo [[Socijaldemokratska stranka Švicarske|Socijaldemokratske stranke Švicarske]]
* [[File:Flag of Italy (1861-1946).svg|25x27px]] - [[Talijanska socijalistička partija]]
* [[File:Flag of Spain.svg|25x27px]] - revolucionarni dijelovi [[Španjolska socijalistička radnička partija|Španjolske socijalističke radničke partije]]
* [[File:Flag of Portugal.svg|25x27px]] - revolucionarni dijelovi [[Portugalska socijalistička partija|Portugalske socijalističke partije]]
* [[File:Flag of the United Kingdom.svg|25x27px]] - [[Britanska socijalistička partija]]; [[Socijalistička radnička partija (Velike Britanije)]]
* [[File:Flag of Ireland.svg|25x27px]] - dijelovi revolucionarnih radničkih organizacija
* [[File:US flag 48 stars.svg|25x27px]] - [[Socijalistička radnička partija Amerike]]; [[Industrial Workers of the World]]; lijevo krilo [[Socijalistička partija Amerike|Socijalističke partije Amerike]]
* [[File:Flag of Australia.svg|25x27px]] - [[Industrial Workers of the World]] ([[Australija|australski]] ogranak)
* [[File:Flag of Japan.svg|25x27px]] - socijalističke grupe iz [[Tokio|Tokija]] i [[Yokohama|Yokohame]]; predstavlja ih [[Sen Katayama]]
* [[Komunistička omladinska internacionala]] - predstavljao ju [[Willi Münzenberg]]<ref>http://www.marxists.org/history/international/comintern/1st-congress/invitation.htm</ref>

==Kongresi==
{| class="wikitable"
|-
! Kongres
! Godina
! Datum
! Lokacija
|-
! Osnivački kongres
|style="text-align:center;"| 1919.
|style="text-align:center;"| 2. – 6. ožujka
|style="text-align:center;"| Moskva
|-
! Drugi kongres Kominterne
|style="text-align:center;"| 1920.
|style="text-align:center;"| 19. srpnja - 7. kolovoza
|style="text-align:center;"| Petrograd/Moskva
|-
! Treći kongres Kominterne
|style="text-align:center;"| 1921.
|style="text-align:center;"| 22. lipnja - 12. srpnja
|style="text-align:center;"| Moskva
|-
! Četvrti kongres Kominterne
|style="text-align:center;"| 1922.
|style="text-align:center;"| 5. studeni - 5. prosinca
|style="text-align:center;"| Petrograd/Moskva
|-
! Peti kongres Kominterne
|style="text-align:center;"| 1924.
|style="text-align:center;"| 17. lipnja - 8. srpnja
|style="text-align:center;"| Moskva
|-
! Šesti kongres Kominterne
|style="text-align:center;"| 1928.
|style="text-align:center;"| 17. srpnja - 1. rujna
|style="text-align:center;"| Moskva
|-
! Sedmi kongres Kominterne
|style="text-align:center;"| 1935.
|style="text-align:center;"| 25. srpnja - 21. kolovoza
|style="text-align:center;"| Moskva
|-
|}

== Poveznice ==
* [[Međunarodni savez radnika]] (Prva internacionala)
* [[Druga internacionala]]
* [[Međunarodna radnička zajednica socijalističkih stranaka]] ("Druga i pol internacionala", Bečka internacionala)
* [[Komunistička radnička internacionala]]
* [[Četvrta internacionala]]
* [[Ujedinjeno tajništvo Četvrte internacionale]]
* [[Peta internacionala]]
* [[Socijalistička internacionala]]

== Vidi još ==


* [[antikominterna pakt]]
* [[antikominterna pakt]]


==Izvori==
{{izvori}}


[[Kategorija:Komunizam]]
{{Komunizam}}


[[Kategorija:Komunističke organizacije]]
[[ast:Tercera Internacional]]
[[bg:Комунистически интернационал]]
[[ca:III Internacional]]
[[cs:Kominterna]]
[[da:Komintern]]
[[de:Kommunistische Internationale]]
[[el:Κομμουνιστική Διεθνής]]
[[en:Comintern]]
[[eo:3-a Internacio]]
[[es:Internacional Comunista]]
[[et:Komintern]]
[[eu:III. Internazionala]]
[[fa:کمینترن]]
[[fi:Komintern]]
[[fr:Internationale communiste]]
[[he:קומינטרן]]
[[hu:Kommunista Internacionálé]]
[[id:Internasionale Ketiga]]
[[is:Komintern]]
[[it:Comintern]]
[[ja:コミンテルン]]
[[ko:코민테른]]
[[lt:Kominternas]]
[[ne:तृतीय (कम्युनिष्ट) इन्टरनेसनल]]
[[nl:Comintern]]
[[nn:Tredje Internasjonalen]]
[[no:Komintern]]
[[pl:Międzynarodówka Komunistyczna]]
[[pt:Comintern]]
[[ro:Comintern]]
[[ru:Коминтерн]]
[[sl:Kominterna]]
[[sr:Коминтерна]]
[[sv:Tredje internationalen]]
[[th:องค์การคอมมิวนิสต์สากล]]
[[tr:Komintern]]
[[zh:第三国际]]
[[zh-yue:第三國際]]

Posljednja izmjena od 29. travnja 2024. u 23:25

 v • u 
Struje
Vjerski socijalizam
Ključni problemi
Ljudi i organizacije
Povezane teme

Složenica Kominterna potječe iz ruskog jezika i kratica je za Komunistička internacionala.

Riječ je o tzv. Trećoj internacionali, osnovanoj u Moskvi 1919. godine, koja je okupljala one stranke, nastale iz radničkog pokreta, koje su prihvatile lenjinističku teoriju i boljševističku taktiku, nasuprot tzv. revizionistima iz Druge internacionale koji su se odrekli nasilne revolucije kao metode i prihvatili borbu za radnička prava putem sindikata, slobodnog tiska i slobodnih izbora unutar institucija parlamentarne demokracije.

Imajući u vidu opsežne ilegalne aktivnosti Kominterne i njenih nacionalnih "sekcija" - nacionalne komunističke partije uopće nisu bile neovisne, nego su sve bile organizacijski podređene Kominterni[1] - te aktivnosti na pokretanju (oružanih) revolucija, posrijedi je nesumnjivo organizacija osnovana u svrhu specijalnog rata protiv "buržoaskih režima" širom svijeta.

Nasuprot revizionista, koji su većinom zadržali naziv socijaldemokrati koji su mnoge radničke stranke usvojile prije Prvog svjetskog rata, pripadnici revolucionarne struje su, po uzoru na rusku partiju, usvojili za sebe ime komunisti, pa odatle i Komunistička internacionala.

Komunistička partija Jugoslavije, također i Komunistička partija Hrvatske bile su u vrijeme postojanja Kominterne posve podvrgnute odlukama i političkim procjenama izrazito centralizirane Kominterne, pa je stoga sredinom 1920-tih godina KPJ umjesto dotadašjeg unitarnog pristupa koji je smatrao da su Jugoslaveni jedan jedinstveni narod, odjednom priznao postojanje hrvatske i drugih nacija i zagovarao “pravo naroda na samoopredjeljenje”, a povodom početka velike depresije 1929. godine su jugoslavenski komunisti prema naredbi Kominterne pokušali podići proletersku revoluciju, što je rezultiralo jedino time da ih je nekoliko stotina završilo u zatvoru.[2]

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Komunistička internacionala, službeno glasilo Kominterne

Osnivački kongres Komunističke internacionale održan je u Moskvi od 2. do 6. ožujka 1919. godine. Sama je Kominterna nastala kao odgovor na jačanje reformističke struje unutar Druge internacionale, čiji je najjači predstavnik, SPD, čak sudjelovao u gušenju radničkog Spartakističkog ustanka u Berlinu. Većina stranaka prisutnih na osnivačkom kongresu bila je sastavljena od pripadnika tzv. Zimmervaldske ljevice, odnosno onih revolucionarnih aktivista Druge internacionale koji su se 1915. okupili u švicarskom gradiću Zimmerwaldu kako bi usuglasili svoje anti-militarističke i internacionalističke stavove u okolnostima Prvog svjetskog rata.[3]

Tri godine nakon osnivanja Kominterne, 1922., Komunistička radnička partija Njemačke (KAPD), sastavljena od nekadašnjih članova Komunističke partije Njemačke, osnovala je, zajedno s još nekim lijevo-komunističkim partijama, tzv. Komunističku radničku internacionalu. Nova je internacionala bila u ideološkom sukobu s Kominternom zbog svojeg odbacivanja boljševizma kao metode revolucionarne borbe.[4]

U godinama nakon Lenjinove smrti 1924. godine u Kominterni dolazi do sukoba dviju frakcija - trockističke i staljinističke. Trockistička se frakcija zalagala za daljnje pokušaje širenja revolucije, dok su staljinisti smatrali važnijom obranu Sovjetskog Saveza po svaku cijenu. Staljinovom pobjedom u sukobima unutar SKP(b), trockisti su mahom bili izbačeni i iz Kominterne. Oni su, na prijedlog Lava Trockog, 1938. godine osnovali Četvrtu internacionalu.

Nakon staljinističkog preuzimanja vlasti, Kominterna počinje gubiti svoju samostalnost i sve se više pretvara u produženu ruku sovjetske vanjske politike. Na devetom plenumu Izvršnog komiteta Kominterne (1928.) objavljen je novi politički smjer internacionale. Partijama članicama je naređeno pridržavanje beskompromisne "ultra-lijeve" linije, uz proglašavanje drugih lijevih i socijaldemokratskih stranaka "socijal-fašističkima" zbog njihove ekonomske politike i sprječavanja revolucionarnih procesa. Na 7. kongresu Kominterne (1935.) ta je taktika napuštena i prihvaćena je više oportunistička politika "narodnog fronta", odnosno aktivne suradnje s drugim ljevičarskim i liberalnim strankama u svrhu jačanja antifašističke borbe.[5]

Sovjetske vlasti pod kontrolom Staljina i Berije su provodile opetovane "čistke" među internacionalnim komunističkim vođama okupljenim u Kominterni - a ti su pak morali sudjelovati u po život opasnoj "igri" međusobnog špijuniranja, denunciranja, "drugarske kritike i samokritike" u kojoj se nerijetko plaćalo životom. Tako je 1937. godine stradao generalni sekretar (naziv za glavnog šefa u komunističkim partijama) Komunističke partije Jugoslavije Josip Čižinski (alias Milan Gorkić), a potom 1939. god. i Petko Miletić, glavni kandidat za njegovog nasljednika na mjestu generalnog sekretara (do danas su ostali tajnima okolnosti njihovog utamičenja, istrage, mogućeg suđenja, te mjesto, vrijeme i način smrti). Nakon što je uspio otkloniti sumnje u svoju komunističku "pravovjernost" - jer je bio okrivljen da je kod prevođenja "Kratke povijesti Sovjetske komunističke partije (boljševika)" s ruskoga "odstupio od partijske linije" u pravcu Trockizma - generalnim sekretarom je naposljetku postao Josip Broz Tito, koji je uvjerio vrh Kominterne da mu dopusti povratak na ilegalni rad iz same Jugoslavije; vrlo vjerojatno procjenjujući da ima veće izglede za fizički opstanak s jugoslavenskom policijom, nego sa sovjetskim NKVD-om.

Staljin je u vrijeme Drugog svjetskog rata (1943.) raspustio Kominternu, da ne kvari odnose sa zapadnim saveznicima. Kao neslužbeni nasljednik Kominterne za vrijeme rata, postojala je Internacionalna sekcija centralnog komiteta, pod vodstvom bugarskog komunista Georgija Dimitrova.[6]

Jačanjem hladnog rata, godine 1947. osnovan je Informbiro u koji su ušle komunističke partije svih zemalja Istočnog bloka te Komunistička partija Francuske i Talijanska komunistička partija.

Kominterna u Jugoslaviji

[uredi | uredi kôd]

Stranke u raznim zemljama, koje su pristupile Kominterni, proglašene su sekcijama te nadnacionalne organizacije. To je bio slučaj i s Komunističkom partijom Jugoslavije, osnovanom 1919. Većinom je djelovanje tih partija u njihovim zemljama bilo zabranjeno (u Kraljevini SHS to se dogodilo donošenjem Zakona o zaštiti države 1921. dok je prije toga Obznanom zabranjena komunistička propaganda), pa su nastavile djelovati u ilegali. Sve su one nastojale koristiti radničke sindikate i (uglavnom opravdano) nezadovoljstvo radništva za destabilizaciju svojih zemalja, te pridobivati i indoktrinirati mlade da postanu komunistički revolucionari, koji će srušiti "buržoaski režim" kada za to nastanu pogodni uvjeti. Takvi su uvjeti doista nastali krajem II. svjetskog rata, kada su sovjetske vojne snage vojno potisnule snage Trećeg Reicha u znatnom dijelu Europe, gdje su potom komunističke partije uspostavile sateliske režime, političke ovisne o Moskvi.

Jugoslavenski komunistički režim se politički osamostalio od SSSR-a 1948. godine, kada je - zacijelo izbjegavši da sam strada prema nalozima Moskve - Josip Broz Tito u Jugoslaviji pokrenu "čistku" protiv Staljinu vjernih komunista, koji su u velikom broju utamničeni u brutalnom logoru na Golom otoku. Nasljednik Kominterne Informbiro je 1949. godine izdao Rezoluciju "Jugoslavenska kompartija u rukama špijuna i ubojica" u kojoj je osuđena Komunistička partija Jugoslavije zbog odbijanja da podvrgne Jugoslavensku politiku sovjetskim naputcima, a zemlje okupljene oko SSSR-a su uspostavile trgovinsku blokadu Jugoslavije, što je dodatno oslabilo stanje gospodarstva Jugoslavije, koje je i bez toga bilo loše. Jugoslavenski komunisti su isprva reagirali još striktnijim provođenjem kolektivizacije u poljoprivredi i obrtništvu, te drugih staljinističkih "recepata" u vođenju države. Tek 1953. godine - kada se po Staljinovoj smrti i u vrhu vlasti SSSR-a počelo kritički govoriti o Staljinizmu - se u Jugoslaviji ublažilo način upravljanja državom, te je potom u suradnji sa zemljama zapadnog svijeta i obnovljenoj gospodarskoj, vojnoj i političkoj suradnji sa zemljama okupljenima oko SSSR-a polako došlo i do stanovitog gospodarskog napretka.

Osnivačke partije

[uredi | uredi kôd]

Komunističke i radničke partije pozvane na Osnivački kongres Kominterne, održan u Moskvi od 2. do 6. ožujka 1919. godine, bile su:

Kongresi

[uredi | uredi kôd]
Kongres Godina Datum Lokacija
Osnivački kongres 1919. 2. – 6. ožujka Moskva
Drugi kongres Kominterne 1920. 19. srpnja - 7. kolovoza Petrograd/Moskva
Treći kongres Kominterne 1921. 22. lipnja - 12. srpnja Moskva
Četvrti kongres Kominterne 1922. 5. studeni - 5. prosinca Petrograd/Moskva
Peti kongres Kominterne 1924. 17. lipnja - 8. srpnja Moskva
Šesti kongres Kominterne 1928. 17. srpnja - 1. rujna Moskva
Sedmi kongres Kominterne 1935. 25. srpnja - 21. kolovoza Moskva

Poveznice

[uredi | uredi kôd]

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Josip Jurčević. REVOLUCIONARNA PRAKSA JUGOSLAVENSKIH KOMUNISTA U MEĐURATNOM RAZDOBLJU 1941/1942. GODINE. ZBORNIK UZ 70. OBLJETNICU ŽIVOTA DRAGUTINA PAVLIČEVIĆA Urednik: Ivan Čizmić; Biblioteka Zbornici – knj. 18., poglavlje autora Josipa Jurčevića. Pristupljeno 30. ožujka 2021.
  2. ↑ Jurčević J., op. cit.
  3. ↑ http://en.internationalism.org/wr/290_zimmerwald.html
  4. ↑ http://www.marxists.org/archive/gorter/1923/world-revolution.htm
  5. ↑ http://www.marxists.org/reference/archive/dimitrov/works/1935/unity.htm
  6. ↑ Antony Beevor, Stalingrad; Penguin Books, 1999; str. 419
  7. ↑ http://www.marxists.org/history/international/comintern/1st-congress/invitation.htm
v • r • u
Komunizam
Osnovni koncepti
Ideologije
Komunističke internacionale
Poznati komunisti
Povezane teme
Logori i zatvori
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Kominterna&oldid=6922627"