Ignacije Antiohijski
| Ignacije Antiohijski | |
|---|---|
| |
| Rođen | oko 35. Sirija (rimska provincija) |
| Preminuo | oko 107. Rim |
| Kanoniziran | prije kongregacije |
| Slavi se u | Rimokatolička Crkva Pravoslavna Crkva Anglikanska Crkva Luteranska Crkva Istočne pravoslavne Crkve |
| Spomendan | 17. listopada |
 Portal o kršćanstvu
| |
Ignacije Antiohijski (Sirija (rimska provincija), oko 35. - Rim, oko 107.), biskup Antiohije, svetac i mučenik.
Ne zna se ni mjesto ni datum rođenja, ali sigurno je da se rodio u poganskoj obitelji te zbog toga nije imao rimsko građanstvo, ali se kasnije obratio na kršćanstvo. Bio je treći biskup Antiohije u Siriji gdje je Petar bio prvi biskup. Za progonstva u vrijeme cara Trajana je bio osuđen ad bestias. Dok su ga kao sužnja vodili u Rim da bude mučenik, susreo se s nekim crkvama i biskupima i u tom putovanju je napisao 7 poslanica.[1] U poslanici Rimljanima preporučava braći te crkve da mu ne brane smrt i da ga ne liše mučeništva. Na kraju je umro u Rimu mučeničkom smrću oko 107. g. Pogubljen je u rimskom Koloseju, gdje je pred publikom bačen lavovima. Katolička Crkva slavi njegov spomendan kao biskupa i mučenika 17. listopada, Pravoslavna Crkva 20. prosinca.
Ignacije je napisao 7 poslanica na svom putovanju do Rima:
- Efežanima
- Magnežanima
- Tralcima
- Rimljanima
- Filadelfljanima
- Smirnjanima
- Polikarpu
Prve 4 poslanice je napisao iz Smirne i zadnje 3 kad je bio doveden u Troadu. U tim poslanicama Ignacije je poticao braću da služe Bogu u zajednišvu s biskupima i da mu ne sprečavaju da bude ubijen kao žrtva za Krista. Ovo se vrlo dobro vidi u poslanici koju je napisao zajednici u Rimu. Također ohrabruje braću ovih zajednica da izbjegavaju grijeh, da se čuvaju od gnosticizma i na poseban način da čuvaju jedinstvo Crkve.
Poznaje se Ignacijev nauk preko njegovih poslanica. Može se podijeliti njegovo učenje na ovaj način:
Ignacije je prvi starokršćanski izvankanonski pisac koji se izričito suočava s herezama. On brani kristološki nauk jednostavnim načinu: slijedeći evanđelje. Napisao je jednu dobru kristološku sintezu u svojoj poslanici Tralcima gdje je sažet pravi nauk o Isusu Kristu: Budite gluhi kad vam netko govori nešto što je izvan Isusa Krista, onoga koji je iz roda Davidova, onoga koji je iz Marije, koji se odistinski rodio, jeo i pio, odista bio progonjen pod Poncijem Pilatom, odistinski bio razapet na križ i umro, pred licem nebesnika i zemnika i podzemnika; koji je također odistinski bio uskrišen od mrtvih, jer ga je uskrisio Otac Njegov, koji će po sličnosti uskrisiti tako i nas koji njemu vjerujemo, Otac njegov, u Kristu Isusu, izvan kojega nemamo istinskog življenja. (Tral. 9, 1-2)
Ignacije prvi put upotrebljava termin Katolička Crkva u smislu jedne opće Crkve (Smir 8,2). Ova opća Crkva nije samo mistično tijelo Kristovo vezano vjerom i ljubavlju s Kristom, nego je i vidljiva organizacija u kojoj rimska Crkva zauzima prvo mjesto. Također nabraja i posebne hijerarhijske stupnjeve Crkve: episkopat, prezbiterat i đakonat.
Ignacijeva teologija nije individualno spekulativna, nego je sva u službi ekleziologije. Tako je i njegovo poimanje duhovnog života koja je sva u imanentnoj eklezijalnoj mistici. Ignacijeva mistika bitno ide kroz liturgiju, posebno kroz Euharistiju koja je središnji čin Crkve kao zajednice. Nema euharistije bez jedinstva s biskupom. Zbog toga Ignacijeva duhovnost raste kroz ostvarivanje Crkve. Ovaj apostolski otac brani nauk Crkve u teološkim problemima, osobito u Aziji protiv gnostičke sekte doketa. Protiv onih koji su poricali da je Krist uzeo pravo čovječje tijelo, Ignacije uči da je Isus “rođen i nerođeni” od Marije i Boga (Efež 7,2). Što se tiče euharistije, Ignacije naglašava da je ona prava hrana i piće, tijelo trpećeg Isusa Krista “sarx Xristou pathousa”.
- Pavić – Tenšek, Patrologija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1993.
- Šagi – Bunič, Povijest kršćanske književnosti, Zagreb 1976.
- Jose Vives, Los padres de la Iglesia, ed. Herder, Barcelona 1988.
- ↑ "Sveti Ignacije Antiohijski, naučitelj jedinstva" (prijevod na hrvatski jezik), kateheza pape Benedikta XVI. na općoj audijenciji 14.3.2007.
| ||||||||||||||||||||
