Ivan Česmički
| Ivan Česmički Janus Pannonius | |
|---|---|
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 29. 8. 1434. Čazma/Slavonija (Kraljevina Ugarska) |
| Smrt | 27. 3. 1472. (dob: 37) Medvedgrad (Kraljevina Ugarska) |
| Obrazovanje | |
| Zanimanje | biskup, humanist, pjesnik, latinist, diplomat |
Ivan Česmički (lat. Janus Pannonius), Čazma/Slavonija, 29. 8. 1434. − Medvedgrad kraj Zagreba, 27. 3. 1472.) je bio hrvatski humanist, latinski pjesnik, diplomat, biskup Pečuha (mađ. Pécs, lat. Quinqueecclesiae). Ostala imena i pseudonimi su mu: Jan Panonac, Janus Vitez Pannonius, Jan Panonije.
Otac mu je umro 1440. godine, kad je imao samo šest godina. Nakon očeve smrti se za njegov odgoj brinuo rođak Ivan Vitez od Sredne (oko 1408–1472.). Iako postoje razna rješenja, dosadašnja istraživanja nisu uspjela ponuditi prihvatljivo rješenje o naravi njihove rodbinske veze. Najčešće se u historiografiji koristi podatkom da je Ivan (Vitez) od Sredne bio ujak Ivana Česmičkog, no to nije potpuno pouzdano. Postoji i razmišljanje o tome da je Ivan od Sredne prezime Vitez posudio od obitelji kojoj se priključio rodbinskim vezama.
Ivan Vitez od Sredne uputio je Ivana Česmičkog kao trinaestgodišnjaka na školovanje u Italiju. Česmički je studirao najprije u Ferrari, kod Guarina Guarinija (Guarino Veronese, lat. Guarinus Veronensis, 1374-1460). Česmički je učio klasične jezike --- latinski i grčki --- i književnost na tim jezicima. Potom je četiri godine studirao u Padovi, postigavši doktorat kanonskog (crkvenog) prava. Tijekom jedanaest godina provedenih u Italiji proslavio se kao pjesnik i došao u vezu s uglednim talijanskim humanistima (Galeotto Marzio, Lodovico Carbone, Giorgio Valagussa, Roberto degli Orsi).
Nakon studija vratio se u Ugarsku i vršio razne visoke dužnosti u katoličkoj crkvi. Bio je kanonikom varadinske crkve, a 1459., s nepunih 26 godina, postao je biskup Pečuha (Pécs, danas u Mađarskoj). U svojoj je biskupiji malo boravio, već se po želji kralja Matije Korvina priključio nizu uglednih dvorjanika u Budimu.
Godine 1465. Česmički je, po želji kralja, vodio poslanstvo u Rim, na poklonstvo papi Pavlu II; a ujedno su od pape tražili pomoć u ratu s Osmanlijama. Na talijanskom prostoru Česmički je obnovio stare veze i nabavio niz važnih latinskih i grčkih tekstova te time dobio nov poticaj za gajenje humanističkih znanosti. Godine 1469. i 1470. Česmičkom je povjerena dužnost bana "cijele Slavonije" koju je vršio zajedno sa Ivanom Thuzom, ali su obojica uskoro smijenjeni.
U hrvatskom i ugarskom plemstvu su se javljali znakovi nezadovoljstva protiv kralja koji je težio za neograničenom vladavinom. Ivan Česmički i Ivan Vitez od Sredne su se uključili u taj pokret koji je za cilj imao na ugarsko prijestolje dovesti za kralja Kazimira, sina poljskog kralja. Urota nije uspjela. Ivan Česmički se sklonio kod zagrebačkog biskupa Osvalda Thuza na Medvedgrad, gdje je umro 27.3. 1472. Pokopan je u samostanskoj crkvi u Remetama, no tijelo mu je kasnije preneseno u pečušku katedralu.
Književni rad Česmičkog, čitav na latinskom, obuhvaća dulje pjesme u heksametru (Poemata ili Heroica), elegije (Elegiae) u elegijskom distihu, epigrame (Epigrammata, više od 400) u raznovrsnim metrima rimske književnosti, prozne prijevode s grčkog, govore, pisma. U epigramima piše o ljubavi, prijateljima i svojim prepirkama s njima, raspravlja o književnim pitanjima, ali i o aktualnim društvenim prilikama. Pisao ih je po ugledu na rimskog epigramatičara Marcijala, te je, u pitagorejskom duhu, po ugledu na rimskog pesnika Enija, koji je tvrdio da se Homerova duša preselila u njegovo telo, želeo da se u njemu reinkarnira Marcijal. Elegije su mu sjetne i obavijene melankolijom i – premda su pune mitoloških i drugih aluzija na antičku povijest – ipak odaju pjesnikovu osjetljivu lirsku narav. Česmički se u svojoj poeziji otkriva kao tipični humanistički poeta doctus ("učeni pjesnik"), čije pjesme odišu dubinskim znanjem o antičkoj kulturi, ali istodobno i kao pjesnik lirske intime i kao pjesnik koji emotivno reagira na događaje iz stvarnosti, osobito na navale Osmanlije na Balkan. Pjesme koje je po narudžbi napisao kao dvorski pjesnik (poeta laureatus) daleko zaostaju za onima u kojima daje izvorno književno stvaralaštvo.[1]
Njegove pjesme je pronašao Stjepan Brodarić studirajući u Padovi, prepisao ih i uzaludno pokušao tiskati.
O podrijetlu Ivana Česmičkog postoje razne pretpostavke. Nije sporno jedino da je bio podrijetlom iz srednjovjekovne Slavonije. U najnovije vrijeme je, ne isključujući druge mogućnosti, iznesena pretpostavku da je on vjerojatno bio podrijetlom iz Komarnice (danas Novigrad Podravski kod Koprivnice, Koprivničko-križevačka županija).
- ↑ Mardešić 1977, str. 435-436
- Birnbaum, Marianna D., Janus Pannonius - poet and politician; Zagreb : Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1981. (Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Razreda za filologiju ; knj. 56)
- Milan Budimir, Miron Flašar, "Pregled rimske književnosti - de auctoribus romanis", Zavod za izdavanje udžbenika Narodne Republike Srbije, Beograd, 1963, str. 142.
- Hrvatski humanizam ; Janus Pannonius, Dani Hvarskog kazališta 16, Split 1990.
- Mardešić, Ratimir (1977), „Novovjekovna latinska književnost”, Povijest svjetske književnosti, 2., Zagreb: Mladost, pp. 405-480
- Hrvoje Petrić, "Was Janus Pannonius (1434-1472) actually born in Komarnica, Podravina? Arhivirano 2007-09-27 na Wayback Machine-u", Podravina: časopis za multidisciplinarna istraživanja = scientific multidisciplinary research journal. - 1 (2002), 1 ; str. 75-82.
- Darko Novaković, "Jan Panonije kao prevodilac s grčkoga : filologija u službi politike", Latina et Graeca, N.s. (2004), 5 ; str. 13-27.
- Izbor iz djela Arhivirano 2007-03-11 na Wayback Machine-u: latinski tekst s mađarskim prijevodom (latinski je označen brojevima; izdano u okviru digitalne verzije Régi magyar irodalmi szöveggyűjtemény I, Balassi Kiadó, 1998).
