Neoklasicistička arhitektura
Neoklasicistička arhitektura, ponekad nazivana arhitekturom klasičnog preporoda, jest arhitektonski stil nastao tokom neoklasicističkog pokreta, koji je počeo sredinom 18. stoljeća u Italiji, Francuskoj i Njemačkoj.[1] Postala je jedan od najistaknutijih arhitektonskih stilova u zapadnom svijetu.[2] Prevladavajući stilovi arhitekture u većem dijelu Evrope u prethodna dva stoljeća, renesansni i barokni, već su predstavljali djelomičnu obnovu klasične arhitekture starog Rima i starogrčke arhitekture, ali je neoklasicizam imao za cilj ukloniti viškove kasnog baroka i povratak čišćem, cjelovitijem i autentičnijem klasičnom stilu, prilagođenom modernim namjenama.
Razvoj arheologije i objavljeni tačni zapisi o preživjelim klasičnim građevinama bili su ključni za nastanak neoklasicističke arhitekture. U mnogim zemljama postojao je početni val koji se u biti oslanjao na rimsku arhitekturu, nakon čega je, otprilike od početka 19. stoljeća, uslijedio drugi val novogrčke arhitekture. Ovo je uslijedilo nakon povećanog razumijevanja preživjelih starogrčkih primjeraka. Kako se 19. stoljeće nastavljalo, stil je gubio svoju izvornu prilično strogu čistoću u varijantama poput ampira. Izraz "neoklasicistički" često se koristi vrlo slobodno za bilo koju zgradu koja ima nešto od karakteristika klasične arhitekture.
Formalno, neoklasicistička arhitektura naglašava zid, a ne chiaroscuro i održava zasebne identitete za svaki od njegovih dijelova. Stil se očituje i u detaljima kao reakcija na rokoko stil naturalističke ornamentike i u svojim arhitektonskim formulama kao izdanak nekih klasicizirajućih obilježja kasnobarokne arhitektonske tradicije. Stoga je stil definisan simetrijom, jednostavnom geometrijom i društvenim zahtjevima umjesto ornamentom.[3] U 21. stoljeću pojavila se savremena verzija ovog stila, ponekad nazvana nova klasična arhitektura ili novi klasicizam.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Western architecture – German Gothic, Baroque, Renaissance". Encyclopædia Britannica (jezik: engleski).
- ^ "Neoclassical architecture". Encyclopædia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 7. 7. 2017.
- ^ Middleton, Robin (1993). Neoclassical and 19th century architecture. Electa. ISBN 0-8478-0850-5. OCLC 444534819.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
- Institute of Classical Architecture and Art (en)
- Traditional Architecture Group (arhivirano 9. 6. 2013) (en)
- OpenSource Classicism – projekt za slobodni obrazovni sadržaj o neoklasicističkoj arhitekturi (en)
