Idi na sadržaj

Rendgenska kristalografija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Rendgenski difraktometar u prahu u pokretu

Rendgenska kristalografija ili X-zračna kristalografija (XRC) je eksperimentalna nauka koja određuje atomsku i molekulsku strukturu kristala, u kojoj kristalna struktura uzrokuje snop pada X-zraka do difrakcije u mnogim specifičnim smjerovima. Mjerenjem uglova i intenziteta ovih difraktiranih zraka, kristalograf može stvoriti trodimenzijsku sliku gustoće elektrona unutar kristala. Iz ove gustoće elektrona mogu se odrediti srednji položaji atoma u kristalu, kao i njihove hemijske veze, njihovi kristalografski poremećaji i razne druge informacije.

Budući da mnogi materijali mogu formirati kristale – poput soli, metala, minerala, poluvodiča, kao i različitih neorganskih, organskih i bioloških molekula – kristalografija rendgenskih zraka bila je temeljna u razvoju mnogih znanstvenih područja. U prvim desetljećima korištenja, ovaj metod odredio je veličinu atoma, dužine i vrste hemijskih veza, te razlike u atomskoj skali između različitih materijala, posebno minerala i legura. Metod je također otkrio strukturu i funkciju mnogih bioloških molekula, uključujući vitamine, lijekove, proteine i nukleinske kiseline, poput DNK. Rendgenska kristalografija i dalje je primarni metod za karakteriziranje atomske strukture novih materijala i za razaznavanje materijala koji izgledaju slično u drugim eksperimentima. Rendgenski zraci kristalne strukture također mogu objasniti neobična elektronska ili elastična svojstva materijala, rasvijetliti hemijske interakcije i procese ili poslužiti kao osnova za dizajniranje lijekova protiv bolesti.

U mjerenju difrakcije X-zraka s jednim kristalom, kristal se postavlja na goniometar. Goniometar se koristi za postavljanje kristala na odabrane orijentacije. Kristal je osvijetljen fino fokusiranim monohromatskim snopom rendgenskih zraka, stvarajući difrakcijski uzorak pravilno raspoređenih obojenja poznatih kao refleksije. Dvodimenzijskee slike snimljene na različitim orijentacijama pretvaraju se u trodimenzijski model gustoće elektrona unutar kristala koristeći matematički metod Fourierovih transformacija, u kombinaciji s hemijskim podacima poznatim za uzorak. Loša rezolucija (nejasnoće) ili čak greške mogu nastati ako su kristali premali ili nisu dovoljno jednolični u svom unutrašnjem sastavu.

Kristalografija rendgenskih zraka povezana je s nekoliko drugih metoda za određivanje atomskih struktura. Slični uzorci difrakcije mogu se stvoriti raspršivanjem elektrona ili neutrona, koji se na sličan način tumači Fourierova transformacija. Ako se ne mogu dobiti monokristali dovoljne veličine, mogu se primijeniti razni drugi metodi rentgenskog snimanja kako bi se dobile manje detaljne informacije; takvi metodi uključuju difrakciju vlakana, difrakciju praha i (ako uzorak nije kristaliziran) rasipanje rendgenskih zraka pod malim uglom (SAXS).

Ako je materijal koji se ispituje dostupan samo u obliku nanokristalnih prahova ili ima lošu kristalnost, za određivanje atomske strukture.mogu se primijeniti metodi elektronske kristalografije. Za sve gore navedene metode difrakcije X-zraka, rasipanje je elastično; raspršeni rendgenski zraci imaju istu talasnu dužinu kao i dolazni rendgenski snimak. Nasuprot tome, metodi sa neelastičnim raspršivanjem rendgenskih zraka korisni su u proučavanju pobuda uzorka kao što su plazmoni, pobude kristalnog polja i orbite, magnoni i fononi, umjesto distribucije njegovih atoma.[1]

Nobelove nagrade koje uključuju rendgensku kristalografiju

[uredi | uredi izvor]
Godina Laureat Oblast Obrazloženje
1914. Max von Laue Fizika "Za otkriće difrakcije X-zraka kristalima",[2] važan korak u razvoju rendgenske spektroskopije.
1915. William Henry Bragg Fizika "Za zasluge u analizi kristalne strukture pomoću rendgenskih zraka"[3]
1915. William Lawrence Bragg Fizika "Za zasluge u analizi kristalne strukture pomoću rendgenskih zraka"[3]
1962. Max F. Perutz Hemija "Za proučavanje struktura globulskih proteina"[4]
1962. John C. Kendrew Hemija "Za proučavanje struktura globularnih proteina "[4]
1962. James Dewey Watson Medicina "Za otkrića u vezi sa molekulskom strukturom nukleinskih kiselina i njihovog značaja za transfrer informacija u živom materijalu"[5]
1962. Francis Harry Compton Crick Medicina "Za otkriće molekulske strukture nukleinskih kiselina i nihovog značaja u transferu informacija u živom materijalu"[5]
1962. Maurice Hugh Frederick Wilkins Medicina "Za otkriće molekulske strukture nukleinskih kiselina i nihovog značaja u transferu informacija u živom materijalu"[5]
1964. Dorothy Hodgkin Hemija "Za odeređivanje struktura značajnih biohemijskih supstanci, pomoću trhnila X-zraka"[6]
1972. Stanford Moore Hemija "Za doprinos razumijevanju veze između hemijske strukture i katalitske aktivnosti aktivnog centra molekula ribonukleaza"[7]
1972. William H. Stein Hemija "Za doprinos razumijevanju veze između hemijske strukture i katalitske aktivnosti aktivnog centra molekula ribonukleaza"[7]
1976. William N. Lipscomb Hemija "Za studije o strukturi borana, rasvjetljavajućim problemima hemijskih veza"[8]
1985. Jerome Karle Hemija "Za izuzetna dostignuća u razvoju direktnog metoda za određivanje kristalnih struktura"[9]
1985. Herbert A. Hauptman Hemija "Za izuzetna dostignuća u razvoju direktnog metoda za određivanje kristalnih struktura "[9]
1988. Johann Deisenhofer Hemija "Za određivanje trodimenzijske strukture fotosintetskog reakcijskog centra"[10]
1988. Hartmut Michel Hemija "Za određivanje trodimenzijske strukture fotosintetskog reakcijskog centra"[10]
1988. Robert Huber Chemistry "Za određivanje trodimenzijske strukture fotosintetskog reakcijskog centra"[10]
1997. John E. Walker Hemija "Za objašnjenje enzimskog mehanizma u osnovi sinteze adenozin-trifosfata (ATP)"[11]
2003 Roderick MacKinnon Hemija "Za otkrića u vezi sa kanalima u ćelijskim membranama [...] za otkriće vodenih kanala"[12]
2003. Peter Agre Hemija "Za otkrića u vezi sa kanalima u ćelijskim membranama [...] za otkriće vodenih kanala[12]
2006. Roger D. Kornberg Hemija "Za proučavanja molekulske osnove eukariotske transkripcije"[13]
2009. Ada E. Yonath Hemija "Za proučavanje strukture i funkcije ribosoma"[14]
2009. Thomas A. Steitz Hemija "Za proučavanje strukture i funkcije ribosoma"[14]
2009. Venkatraman Ramakrishnan Hemija "Za proučavanje strukture i funkcije ribosoma"[14]
2012. Brian Kobilka Hemija "Za studije o G-protein-spregnutih receptora"[15]

Aplikacije

[uredi | uredi izvor]

Rendgenska difrakcija ima široku i raznovrsnu primjenu u hemijskim, biohemijskim, fizičkim, materijalnim i mineraloškim znanostima. Laue je 1937. tvrdio da je tehnika "proširila moć promatranja minutne strukture deset hiljada puta više od one koju nam daje mikroskop".[16] Difrakcija rendgenskih zraka analogna je mikroskopu s rezolucijom na atomskom nivou koji prikazuje atome i njihovu raspodjelu elektrona.

Difrakcija rendgenskih zraka, elektronska difrakcija i neutronska difrakcija daju informacije o strukturi tvari, kristalnoj i nekristalnoj, na atomskoj i molekulskoj razini. Osim toga, ovi metodi mogu se primijeniti u proučavanju svojstava svih materijala, neorganskih, organskih ili bioloških. Zbog važnosti i raznolikosti primjena, studija difrakcije kristala, za takve studije dodijeljene su mnoge Nobelove nagrade (za medicinu, hemiju i fiziku).[17]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Resonant X-ray Scattering | Shen Laboratory". arpes.stanford.edu. Pristupljeno 10. 7. 2019.
  2. ^ "The Nobel Prize in Physics 1914". Nobel Foundation. Pristupljeno 9. 10. 2008.
  3. ^ a b "The Nobel Prize in Physics 1915". Nobel Foundation. Pristupljeno 9. 10. 2008.
  4. ^ a b "The Nobel Prize in Chemistry 1962". Nobelprize.org. Pristupljeno 6. 10. 2008.
  5. ^ a b c "The Nobel Prize in Physiology or Medicine 1962". Nobel Foundation. Pristupljeno 28. 7. 2007.
  6. ^ "The Nobel Prize in Chemistry 1964". Nobelprize.org. Pristupljeno 6. 10. 2008.
  7. ^ a b "The Nobel Prize in Chemistry 1972". Nobelprize.org. Pristupljeno 6. 10. 2008.
  8. ^ "The Nobel Prize in Chemistry 1976". Nobelprize.org. Pristupljeno 6. 10. 2008.
  9. ^ a b "The Nobel Prize in Chemistry 1985". Nobelprize.org. Pristupljeno 6. 10. 2008.
  10. ^ a b c "The Nobel Prize in Chemistry 1988". Nobelprize.org. Pristupljeno 6. 10. 2008.
  11. ^ "The Nobel Prize in Chemistry 1997". Nobelprize.org. Pristupljeno 6. 10. 2008.
  12. ^ a b "The Nobel Prize in Chemistry 2003". Nobelprize.org. Pristupljeno 6. 10. 2008.
  13. ^ "The Nobel Prize in Chemistry 2006". Nobelprize.org. Pristupljeno 6. 10. 2008.
  14. ^ a b c "The Nobel Prize in Chemistry 2009". Nobelprize.org. Pristupljeno 7. 10. 2009.
  15. ^ "The Nobel Prize in Chemistry 2012". Nobelprize.org. Pristupljeno 13. 10. 2012.
  16. ^ Max von Laue (1937). Laue Diagrams. Bangalore Press. str. 9.
  17. ^ France, André Authier, Institut de Minéralogie et de Physique des Milieux Condensés, Université P. et M. Curie, Paris (2013). Early days of X-ray crystallography (First izd.). Oxford: Oxford University Press. str. 1–8. ISBN 9780199659845.

Dopunska literatura

[uredi | uredi izvor]

Međunarodne kristalografske table

[uredi | uredi izvor]
  • Theo Hahn, ured. (2002). International Tables for Crystallography. Volume A, Space-group Symmetry (5th izd.). Dordrecht: Kluwer Academic Publishers, for the International Union of Crystallography. ISBN 0-7923-6590-9.
  • Michael G. Rossmann; Eddy Arnold, ured. (2001). International Tables for Crystallography. Volume F, Crystallography of biological molecules. Dordrecht: Kluwer Academic Publishers, for the International Union of Crystallography. ISBN 0-7923-6857-6.
  • Theo Hahn, ured. (1996). International Tables for Crystallography. Brief Teaching Edition of Volume A, Space-group Symmetry (4th izd.). Dordrecht: Kluwer Academic Publishers, for the International Union of Crystallography. ISBN 0-7923-4252-6.

Vezane zbirke članaka

[uredi | uredi izvor]

Udžbenici

[uredi | uredi izvor]

Primijenjena računarska analiza podataka

[uredi | uredi izvor]
  • Young, R.A., ured. (1993). The Rietveld Method. Oxford: Oxford University Press & International Union of Crystallography. ISBN 0-19-855577-6.

Historijski

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Primarne baze podataka

[uredi | uredi izvor]

Izvedene baza podataka

[uredi | uredi izvor]

Strukturna validacija

[uredi | uredi izvor]

Šablon:Određivanje strukture proteina