Prijeđi na sadržaj

Buspiron

Izvor: Wikipedija
Ovo je članak o anksiolitiku i agonistu 5-HT1A serotoninskog receptora. Za noradrenalin-dopaminergički antidepresiv pogledajte članak bupropion.

Buspiron (Buspar), anksiolitik je i agonist 5-HT1A serotoninskog receptora.[1] Primarno se koristi u liječenju anksioznih poremećaja, posebice generalizirane anksioznosti.[2]

Molekula buspirona.
Molekula buspirona.

Česte nuspojave uključuju mučninu, nesanicu i probleme s pažnjom. Ozbiljne, ali rijetke nuspojave koje se mogu pojaviti su poremećaji kretanja, serotoninski sindrom i epileptični napadaji.

Buspiron je otkriven 1968., a odobren je u SAD-u od strane Američke agencije za hranu i lijekove (FDA) 1986. godine. Nije dostupan u Hrvatskoj.

Indikacije

[uredi | uredi kôd]
Tablete buspirona od 10 mg.

Buspiron je prvenstveno namijenjen za kratkoročno i dugoročno liječenje anksioznih poremećaja i simptoma anksioznosti, odnosno tjeskobe.[3] Smatra se da postoji manji potencijal od stvaranja psihičke ovisnosti u usporedbi s benzodiazepinima (npr. alprazolam, klonazepam).

Za razliku od benzodiazepina, buspiron ne djeluje akutno; smanjenje simptoma vidljivo je za dva do šest tjedana. Također, buspiron uglavnom ne izaziva sedaciju.[4]

Nije utvrđeno da je buspiron učinkovit u liječenju anksioznih poremećaja osim generalizirane anksioznosti, iako postoje dokazi da može biti djelotvoran kao adjuvant setotonergičkim antidepresivima u tretmanu socijalne fobije. Može se koristiti i za smanjenje simptoma ustezanja od benzodiazepina.

Istraživanja

[uredi | uredi kôd]

Postoje dokazi da je kombinacija buspirona i melatonina učinkovita u liječenju kognitivnih deficita u depresivnih bolesnika.[5]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
    Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez savjetovanja s liječnikom!