Prijeđi na sadržaj

Davor Derenčinović

Izvor: Wikipedija
Davor Derenčinović
Davor Derenčinović
Rođenje 7. kolovoza 1970.
Zanimanje pravnik
Portal o životopisima

Davor Derenčinović (Zagreb, 7. kolovoza 1970.), hrvatski pravnik[1]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Redoviti profesor kaznenog prava i predstojnik Katedre za kazneno pravo, Pravni fakultet, Sveučilište u Zagrebu.

Diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1995. godine, a magistrirao na istom Fakultetu 1998. godine. Doktorirao 2000. godine s tezom "Kaznenopravni sadržaji u suprotstavljanju korupciji". Dobitnik Fulbrightove stipendije za poslijedoktorsko usavršavanje na International Human Rights Law Institute, DePaul College of Law, Chicago u akad. godini 2004./05. Stručno se u više navrata usavršavao na Istituto Superiore Internazionale di Scienze Criminali u Sirakuzi, Akademiji za Europsko pravo u Trieru, London School of Economics, Max Planck Institutu za međunarodno i poredbeno kazneno pravo u Freiburgu, Penn State University Faculty of Law, China University of Political Science and Law (Peking) i na East China University of Political Science and Law (Šangaj).

Osim na Pravnom fakultetu u Zagrebu, predavao i predaje i na niz preddiplomskih, diplomskih i poslijediplomskih (specijalističkih i doktorskih) studija u zemlji i inozemstvu: Poslijediplomski specijalistički studij "Kriminalističko istraživanje" Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (2008.-), Poslijediplomski specijalistički studij kazneno pravo Pravnog fakulteta J.J.Strossmayera u Osijeku (2007. – 2015.), Joint Master in European Integration and Regionalism, Bolzano, Zagreb, Graz, Barcelona (2009.), Poslijediplomski studij iz krivičnopravnih znanosti na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu (2008.), Poslijediplomski doktorski studij na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Mostaru (smjer kazneno pravo, 2013.-).

Osnivač i direktor međunarodnog poslijediplomskog tečaja "Crime Prevention through Criminal Law and Security Studies" na Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku (2009.-). Inicijator i voditelj programa stručnog usavršavanja "Kazneni zakon u praktičnoj primjeni" Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (2013.-). Prodekan za međunarodnu suradnju i znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (2015. – 2017.). Voditelj poslijediplomskih studija iz kaznenopravnih znanosti na Pravnom Fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (2009. – 2018.).

Nagrade

[uredi | uredi kôd]

Dobitnik Nagrade Društva sveučilišnih nastavnika i ostalih znanstvenika u Zagrebu mladim znanstvenicima za najbolju knjigu na području društvenih znanosti "Mit(o) korupciji" (2001.) i Nagrade Zaklade dr.sc. Jadranko Crnić za najbolju knjigu u polju prava "Teorija zajedničkog zločinačkog pothvata – izazovi i kontroverze" (suautor, 2012.).

Odlikovanja

[uredi | uredi kôd]

Nositelj Spomenice Domovinskog rata.

Radovi

[uredi | uredi kôd]

Samostalno i u suautorstvu - deset autorskih knjiga, tri uredničke knjige, sedamnaest poglavlja u knjigama, jedanaest udžbenika i više od šezdeset znanstvenih i stručnih radova s područja kaznenog prava i zaštite ljudskih prava (cjeloviti popis dostupan ovdje).

Znanstveni projekti

[uredi | uredi kôd]

Voditelj projekta "Kaznenopravno sprječavanje korupcije i organiziranog kriminaliteta" financiranog od strane MZOŠ (2010. – 2014.). Voditelj HRZZ projekta "Multidisciplinarni klaster za istraživanje tranzicijskog kriminala – korupcija, trgovanje ljudima i gospodarski kriminal" (TRANSCRIM, 2015. – 2019.). Predsjedavajući znanstveno-savjetodavnog odbora projekta "Hrvatski monitor nasilja" (HRZZ, 2018.-). Voditelj HRZZ projekta "Projekt nedužnosti u Hrvatskoj" (CroINOP, 2020.-).

Uredništva

[uredi | uredi kôd]

Član uredništva Ljetopisa socijalnog rada (2008. – 2014.), Iustinianus Primus Law Review  Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. studenoga 2020. (Wayback Machine) (Sveučilište u Skopju  Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. studenoga 2020. (Wayback Machine), 2014.-), Godišnjaka Pravnog fakulteta u Sarajevu (2014.-) i Godišnjaka Akademije pravnih znanosti Hrvatske (2011.-).

Javne funkcije

[uredi | uredi kôd]

Predsjednik Akademije pravnih znanosti Hrvatske (2018.-). Član radnih skupina za pripremu pregovora u okviru poglavlja 23 i 24 acquis-a Europske unije. Član Nacionalnog preventivnog mehanizma za sprječavanje mučenja (2012. – 2014.). Predsjednik Komisije za pomilovanja Predsjednice Republike Hrvatske (2015. – 2016.). Voditelj i član radnih skupina nadležnih ministarstava za izradu i izmjene većeg broja zakona s područja kaznenog prava. Predsjednik Hrvatskog udruženja za kaznene znanosti i praksu (2008. – 2012.). Član Savjeta Vlade Republike Hrvatske za pripremu prijatelja suda pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu SFRJ (2007. – 2009.). Član Odbora za zakonodavstvo Hrvatskog sabora (VI. saziv Hrvatskog sabora). Član Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa (2004. – 2005.). Član Matičnog odbora za polje prava  Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. listopada 2020. (Wayback Machine) (2013. – 2016.). Član Izvršnog odbora Znanstvenog vijeća za državnu upravu, pravosuđe i vladavinu prava Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (2017.-). Predsjednik Odbora za statutarna pitanja Sveučilišta u Zagrebu (2017. – 2020.). Predsjednik Društva sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika u Zagrebu (2016.-). Član Komisije Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije (2015.-). Član Državnoodvjetničkog vijeća (2012. – 2019., zamjenik predsjednika 2012. – 2015.). Član Etičkog povjerenstva u izborima članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske (2019.). Član Etičkog povjerenstva u izborima zastupnika u Hrvatski sabor (2020.).

Međunarodna karijera

[uredi | uredi kôd]

Ad hoc sudac Europskog suda za ljudska prava (2010.-). Član Skupine stručnjaka Vijeća Europe za akciju protiv trgovanja ljudima (GRETA)u dva mandata (2009. – 2012., 2017. – 2020.; dopredsjednik 2011. – 2012., predsjednik 2019.-).[2] Član Europskog odbora za pravnu suradnju Vijeća Europe (CDCJ 2008. – 2009.). Član Ureda Skupine stručnjaka Vijeća Europe protiv terorizma (CODEXTER, 2003. – 2004.). Član Multidisciplinarne skupine Vijeća Europe za međunarodnu akciju protiv terorizma (GMT, 2001. – 2003., iz koje je kasnije formiran naprije CODEXTER, a potom CDCT. Član Multidisciplinarne skupine Vijeća Europe protiv korupcije (GMC, 2000., iz koje je kasnije formirana skupina GRECO). Stručni savjetnik u United Nations Office for Drugs and Crime (UNODC, 2010.-) i United Nations Development Programme  Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. svibnja 2021. (Wayback Machine) (UNDP, 2010.-).

Društveni angažman

[uredi | uredi kôd]

Pro bono predavanja i brojni javni nastupi u audiovizualnim i tiskanim medijima u Republici Hrvatskoj i u inozemstvu o temama kaznenog prava, kriminologije i zaštite ljudskih prava.

Teme javnih nastupa: pravna država i pravna sigurnost,[3] korupcija,[4][5][6][7][8] terorizam,[9] međunarodno kazneno pravo,[10][11][12][13][14][15] pomilovanje,[16][17][18] izručenje i predaja okrivljenika,[19][20][21][22][23][24][25][26] krvni delikti,[27] delikti nasilja,[28][29][30][31][32] organizacija kaznenog pravosuđa,[33][34][35][36][37] trgovanje ljudima[38][39] itd.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Davor Derenčinović - Djelatnici. Pristupljeno 4. studenoga 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. ↑ Slobodna Dalmacija - Hrvat na čelu europske skupine stručnjaka za suzbijanje trgovine ljudima: Rute krijumčara sve češće prolaze kroz našu zemlju, a svaka četvrta žrtva je dijete!. 13. travnja 2019. Pristupljeno 4. studenoga 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. ↑ Pravna sigurnost osnova je svih ostalih sigurnosti. Pristupljeno 7. studenoga 2020.
  4. ↑ Korupcija je bolest klijentelizma. Pristupljeno 4. studenoga 2020.
  5. ↑ Korupcija, Otvoreno. Pristupljeno 4. studenoga 2020.
  6. ↑ DORH je neovisan, a izvidi tajni. Pristupljeno 4. studenoga 2020.
  7. ↑ Stručnjaci o rušenju presude Sanaderu. Pristupljeno 7. studenoga 2020.
  8. ↑ Sad je pravo vrijeme za politički i diplomatski pritisak oko Hernadija. Pristupljeno 7. studenoga 2020.
  9. ↑ Postoje indicije da se radilo o terorističkom činu. Pristupljeno 4. studenoga 2020.
  10. ↑ Tužiteljstvo može tražiti preispitivanje presude. Pristupljeno 4. studenoga 2020.
  11. ↑ Nije bilo zajedničkog zločinačkog pothvata u predmetu Gotovina. Pristupljeno 4. studenoga 2020.
  12. ↑ Presuda je bešćutna prema žrtvama Ovčare i Vukovara. Pristupljeno 7. studenoga 2020.
  13. ↑ Haška presuda protiv "šestorke" nije u skladu s temeljnim načelima kaznenog prava. Pristupljeno 7. studenoga 2020.
  14. ↑ Nema prave zadovoljštine za žrtvu ako presuda nije pravedna, a ova presuda nije pravedna. Pristupljeno 7. studenoga 2020.
  15. ↑ Poraz haške pravde. Pristupljeno 7. studenoga 2020.
  16. ↑ Predsjednik nove Komisije za pomilovanja. Pristupljeno 7. studenoga 2020.
  17. ↑ Što je to skandalozno u našoj odluci o pomilovanju?. Pristupljeno 7. studenoga 2020. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  18. ↑ Prvi veliki intervju s predsjednikom ugašene Komisije za pomilovanja. Pristupljeno 7. studenoga 2020.
  19. ↑ Nikada se neću vratiti u Hrvatsku. Pristupljeno 7. studenoga 2020.
  20. ↑ Omejec i Derenčinović nisu razgovarali s Mamićem. Pristupljeno 7. studenoga 2020.
  21. ↑ Milanovićeva puška ostat će na zidu. Pristupljeno 7. studenoga 2020.
  22. ↑ Unaprijed se sudilo u slučaju Perković. Pristupljeno 7. studenoga 2020.
  23. ↑ Ivica Todorić nije slobodan čovjek. Pristupljeno 7. studenoga 2020. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  24. ↑ Od uhićenja do presude Veljka Marića. Pristupljeno 7. studenoga 2020.
  25. ↑ Srbija opet pokušava preuzeti ulogu žandara na području bivše SFRJ. Pristupljeno 7. studenoga 2020.
  26. ↑ Pravni prijepori uz tzv. Zakon o regionalnoj nadležnosti. Pristupljeno 7. studenoga 2020.
  27. ↑ Projekti nedužnosti u Hrvatskoj. Pristupljeno 7. studenoga 2020.
  28. ↑ DORH odmah može vratiti daruvarca u pritvor. Pristupljeno 7. studenoga 2020.
  29. ↑ Predsjednik Akademije pravnih znanosti Hrvatske šokiran slučajem "Daruvarac". Pristupljeno 7. studenoga 2020.
  30. ↑ Ugledni profesor o slučaju koji je otkrio Telegram: Zašto je oslobođen šef koji je pipao policajku. Pristupljeno 7. studenoga 2020.
  31. ↑ Sud odlučio da je žrtva spavala i zato nije riječ o silovanju. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. studenoga 2020. Pristupljeno 7. studenoga 2020.
  32. ↑ Dr. Davor Derenčinović o obiteljskom nasilju. Pristupljeno 7. studenoga 2020.
  33. ↑ Izbor Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, Otvoreno, 4. travnja 2020. Pristupljeno 7. studenoga 2020.
  34. ↑ Rad USKOK-a. Pristupljeno 7. studenoga 2020.
  35. ↑ Horvatinčić odgoda izvršenja kazne zatvora. Pristupljeno 7. studenoga 2020.
  36. ↑ DORH je neovisan, a izvidi tajni. Pristupljeno 7. studenoga 2020.
  37. ↑ Ravnatelj USKOKa ne smije izvršnoj vlasti govoriti o tajnom postupku. Pristupljeno 7. studenoga 2020.
  38. ↑ Svaka četvrta žrtva trgovanja ljudima u svijetu je dijete. Pristupljeno 7. studenoga 2020.
  39. ↑ U Sabour održana tematska sjednica o problemu trgovanja ženama. Pristupljeno 7. studenoga 2020.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Davor_Derenčinović&oldid=6950982"