Dodatak:Popis tehnologija u Zvjezdanim stazama
Komunikator je izmišljena naprava za glasovnu komunikaciju u fikcijskom svemiru Zvjezdanih staza. U hitnim se situacijama može koristiti i kao odašiljač. Signale šalje kroz podprostor, te time 'zaobilazi' zakone fizike, i omogučuje trenutnu komunikaciju na velikim udaljenostima.
U Originalnoj seriji i Enterpriseu, komunikatori se nalaze na konzolama i zidovima. Tijekom izvidničkih misija, članovi su nosili komunikatore sa sobom. Tijekom Igranog filma i Khanova bijesa komunikatori su se nosili na zapešćima, no u daljnjim filmovima više se ne koriste.
Kako je serija napredovala, komunikatori su dobili redizajn: u Novoj generaciji, DS9, i Voyageru, članovi posade ih nose na lijevoj strani uniforme. Sastavljen je od slitina silicija, berilija, ugljika 70, i zlata, a ima zaštitno kućište napravljeno od duranija prelivenog zlatnim i srebrnim slojevima. Za estetsku namjenu, izrađen je u obliku značke Zvjezdane Flote. Ispod kućišta nalazi se set kompleksnih komponenti napajanih sa sarij-krelid kristalom koji proizvodi dovoljno energije za dva tjedna upotrebe.
Komunikator se aktivira laganim dodirom njegove prednje strane te on proizvodi lagani kratkotrajni zujeći zvuk koji označava da je komunikator spreman za upotrebu. Korisnik komunikatora je dužan reći svoje ime i ime osobe s kojom želi otvoriti kanal za razgovor ("Picard to Riker") i komunikator otvara kanal.
Potprostorni primopredajnik (Subspace Transponder Assembly - STA) pretvara korisnikove riječi u digitalni snop koji se prenosi kratkodometnim potprostornim ili radiofrekvencijskim odašiljačima postavljenim na brodski trup. Zatim odašiljači povezani sa kompjuterskim komunkacijskim procesorima uspostavljaju vezu sa željenom lokacijom.
Univerzalni prevoditelj (također "UT" ili prevoditeljski krug) je uređaj koji dešifrira i interpretira vanzemaljske jezike u materinji jezik korisnika.
Na Zemlji, univerzalni prevoditelj je izmišljen netom prije 2151., i bio je u eksperimentalnoj fazi u vrijeme lansiranja Enterprisea NX-01. Unatoč sposobnosti prevođenja mnogih jezika u relativno kratkom vremenu, zbog eksperimentalne naravi UT-a, brodska posada uključuje i vještog lingvista – u Enterpriseovom slučaju, Hoshi Sato – često zbog čitanja vanzemaljskih jezika s konzola, vrata, i ekrana. Novi se jezik brzo može prevesti tako da osoba govori na stranom jeziku dok univerzalni prevoditelj ne sakupi dovoljno podataka za stvaranje jezične matrice. Sato je stvorila novu "linguacode" prevoditeljsku matricu, sposobnu predvidjeti i ubrzati prevođenje novih, nepoznatih jezika.
U fikcijskom svemiru Zvjezdanih staza, štitovi su tehnološko dostignuće 23. i 24. stoljeća koje brodovima, svemirskim postajama i planetima nudi djelomičnu zaštitu. Ponekad se nazivaju deflektori, deflektorski štitovi, i zaštitnici (screens) (zadnje samo tijekom Originalne serije).
Površno je opisan njihov način rada: oko letjelice ili tijela projicira se polje, koje skreće, odbija ili raspršuje projektile i energetska oružja. Neke vrste projektila poput Dominionskih faznih polaronskih oružja mogu proći kroz štitove kao da ih nema. Štitovi nisu prikazani osim ako su pogođeni, a tada se kratko vide kao prozirno energetsko polje, radi dramatičnosti.
Podrobniji članak o temi: Doktor (Zvjezdane staze)Medicinski hologram u nuždi (Emergency Medical Hologram, EMH) je holografski računalni program dizajniran za ulogu liječnika u hitnim situacijama, ili ukoliko je medicinsko osoblje nedostupno ili onesposobljeno. Taj program je ukomponiran u sve brodove Zvjezdane Flote, ali je samo dodatak medicinskom osoblju, a ne zamjena. Programiran sa svim medicinskim znanjem, Doktor, kao i svi programi Verzije 1 opskrbljeni su znanjem i ponašanjem povijesnih Federacijskih liječnika, kao i fizičkim izgledom svog programera, Dr. Lewisa Zimmermana.
Samo je jedna nadogradnja prve verzije Medicinskog holograma u nuždi prikazana na malim ekranima, Verzija II, koju glumi Andy Dick u Voyager epizodi "Poruka u boci" (Message in a Bottle), koji se navodno bolje odnosi s pacijentima, i vjerojatno ima pristup novijim medicinskim informacijama. Spomenute su i daljnje verzije programa, poput Verzije III i Verzije IV, no nisu nikad prikazane.
Holodek je izmišljeno postrojenje virtualne stvarnosti sadržano u svemiru Zvjezdanih staza. Često se koristi za rekreaciju. Holodek se često koristi za stvaranje poznatih mjesta, sudjelovanje u interaktivnim pričama, kao i za vježbanje raznih sportova i vještina.
Osnovni element holodeka je omnidirekcionalna holografska dioda (omni-directional holo-diode, OHD). OHD se sastoji od dvije vrste minijaturnih uređaja koji projiciraju posebna polja sile. Gustoća dioda na holografskoj površini je 400/cm^2.
Osim projiciranja stereoskopskih slika, OHD-e upravljaju poljima sile u tri dimenzije, što posjetiteljima omogućuje da "osjete" holografske predmete poput kamena, ili stabla. Jedini limitirajući faktori količine i vrsta objekata su količina računalne memorije i brzina procesora.
Polje sile (eng. force field) je energetska barijera sa više razina snage. Zvjezdana flota počinje istraživanje ovakve vrste uređaja 2147. Do 24. stoljeća, Federacijska polja sile su nezamjenjiva oprema svakog broda, a svako polje sile ima određen intenzitet, domet i snagu, označenu brojevima od 1 do 10. Polje sile snage 10 je najjače, i koristi se ,primjerice, pri znanstvenim istraživanjima s nepoznatim rezultatom.
Efekti polja sile na okolinu veoma variraju. Izravan kontakt može izazvati lagano peckanje, a najjača polja sile pri kontaktu izazivaju izravnu smrt.
Ukoliko je polje sile aktivirano, niti objekt ni transporterska zraka ne može proći kroz njega. Ipak, to nije uvijek slučaj. Borg ima tehnologiju za prilagodbu frekvencije polja sile frekvenciji radilice te tako bez problema prolazi. Ipak, Federacijsko polje sile razine 10 je prevelik zalogaj čak i za Borga.
Postoji i vrsta polja sile koja služi za izolaciju dijela broda od svemira (engl. containment field). Najčešće se koristi u hangarima, ili ukoliko dođe do proboja trupa. Polje sile također može poslužiti kao pojačanje integritetu trupa broda ili zvjezdane baze. Polja sile su i osnovni dio holografskih projekcija u holodeku. U bolnici može poslužiti za stavljanje pacijenata u karantenu. I štitovi su također vrsta polja sile.
Hiposprej je medicinski uređaj kojim se tekućine ubrizgavaju u tijelo. Sustav koristi neinvazivan prijenosni mehanizam kompresirana zraka kako bi prenio tekućinu iz uređaja ispod kože pacijenta. Za to nije potrebna igla, pa koža nije probušena tijekom ubrizgavanja, što eliminira infekcije i bol na mjestu ubrizgavanja. Razne supstance se mogu koristiti, a u hiposprej se stavljaju u epruvetama na kraj instrumenta.
Impulsni pogon je uobičajen pogonski sustav korišten u letjelicama kako bi se dostigle visoke pod-svjetlosne brzine (do 1/4 warp).
U Federacijskim letjelicama, impulsni pogon je proširena fuzijska raketa koja se obično sastoji od jednog ili više fuzijskih reaktora, akceleratora, pogonske zavojnice (driver coil assembly) i vektorskog usmjerivača ispusta (exhaust director). Ta fuzijska reakcija stvara visoko-energetsku plazmu. U slučaju proizvodnje energije za napajanje brodskih sustava, visoko-energetska plazma se usmjerava na neaktivan akcelerator i dalje u EPS (elektro-plazmeni sustav; electro-plasma system) koji ju prenosi po cijelom brodu.
Prilikom pogona broda, visoko-energetska plazma se iz fuzijskih reaktora šalje na akcelerator, koji ju dodatno pobuđuje i usmjerava na pogonsku zavojnicu. Pogonska zavojnica smanjuje unutarnju brodsku masu i tako poboljšava efektivnost pogona. Prije izbacivanja visoko-energetske plazme iz broda, ona se usmjerava u željenom smjeru uz pomoć vektorskog usmjerivača. Impulsni pogon moguće je koristiti za obje namjene istovremeno. Iz epizode TNG: Relics, saznajemo da se tehnologija impulsnog pogona nije znatno promijenila od 2169. godine.
Kao gorivo za svoj rad impulsni motori koriste deuterij.
Podrobniji članak o temi: WarpWarp (hrv. prijevod: ukrivak)[1] pogon je sustav pogona bržeg od svjetlosti. Letjelica opremljena warp pogonom može putovati brzinama mnogo bržim od brzine svjetlosti.
Einsteinova teorija posebne relativnosti navodi kako su energija i masa zamjenjive, pa je putovanje brzinom svjetlosti nemoguće za materijalne predmete s masom većom od mase fotona: za putovanje brže od svjetlosti, potrebna nam je beskonačno povećavajuća količina kinetičke energije, jer smo sporiji što se više bližimo brzini svjetlosti (Vremenska dilatacija. Problem se teoretski može riješiti iskrivljavanjem prostora, umjesto povečavanja kinetičke energije predmeta.[2]
Zvjezdana flota pri izradi warp motora slijedi Cochreaneov model warp pogona, koji za svoj rad zahtijeva materijsko-antimaterijsku reakciju, dok se potiskivanje broda u podprostor vrši stvaranjem niza warp polja koja se međusobno preklapaju. Za proizvodnju ogromne količine energije koja je potrebna za pokretanje broda warpom i za napajanje svih brodskih sustava koristi se materijsko-antimaterijski reaktor, poznatiji pod nazivom warp jezgra. Druga dva dijela warp pogona su vodovi za prijenos energije, te warp zavojnice. Warp zavojnice nisu vidljive izvana, već su smještene u kućištima koja se nazivaju nosačima warp motora (warp nacelles).
Prilikom izgaranja deuterija, u warp jezgri, nastaju pare koje se u reakcijskoj komori sudaraju sa antimaterijom, u obliku antivodika. Ta reakcija kontrolirana je dilitijevim kristalima, a kao njezin produkt nastaje visoko-energeska plazma, poznatija i kao elektroplazma. Elekroplazma se potom pomoću vodova za prijenos prenosi sve do nosača motora. Plazma se u warp zavojnice dovodi kroz ubrizgivač, čije otvaranje i zatvaranje omogućuje rad warp pogona. Trajanje jednog ciklusa može varirati od 25 nanosekundi do 50 nanosekundi. Manje warp brzine zahtijevaju kraće vrijeme otvaranja i duže vrijeme do drugog otvaranja, dok se za velike warp brzine ubrizgivač otvara češće i samo otvaranje traje dulje.
Transwarp je još jedan tip pogona bržeg od svjetlosti. Federacijski brodovi koriste warp pogon, te pritom mogu ostvariti brzine do otprilike 9.96 warp faktora odn. ~3000 puta brže od brzine svjetlosti.
Transwarp je veoma sličan crvotočini. Crvotočina izobličava prostor i vrijeme, i približava dvije udaljene točke svemira. Transwarp radi na istom principu, ali umjesto prostora savija i izobličava potprostor. Kako bi se stvorio kanal između normalnog svemira i potprostora, potrebne su posebne čestice, tahioni. Kad se pronađe određena frekvencija samih tahiona, u normalnom svemiru otvara se pukotina koja vodi u potprostor, pritom stvarajući transwarp kanal kojim brod putuje. Tok potprostorne energije u pukotinu je toliko jak, da se bilo što u blizini povuče prema pukotini i pritom se ubrza do ekstremnih brzina.
Borg koristi transwarp pogon, kao i transwarp kanale (transwarp conduits) kako bi brzo došli u udaljene dijelove galaksije.
Kvantno-mlazni pogon (eng. quantum slipstream drive) je je sustav pogona bržeg od svjetlosti koji se pojavljuje u tek dvije epizode Voyagera, prvi put u finalu četvrte sezone, Nada i strah (eng. Hope and Fear). U epizodi, sredinom 2374. Voyager prima kodiranu poruku od Zvjezdane Flote putem nepoznate tuđinske stanice. Posada nije uspjela dešifrirati poruku pa je poruka zaboravljena.
Pri kraju godine, Voyager susreće Arturisa, tuđinca s izuzetnim znanjem jezika i kodova koji pomaže kapetanici Janeway oko šifrirane poruke. Dešifriranjem poruke, dobivaju koordinate do kojih moraju doći. Tamo nalaze brod Zvjezdane Flote, USS Dauntless NX-01-A. Poruka sa broda im govori da je Dauntless lansiran zvjezdanog nadnevka 51472, da je prešao 60,000 svjetlosnih godina za manje od tri mjeseca i da mu je brzina 240.000 puta veća od brzine svjetlosti. Ispostavlja se da je brod dovoljno velik da prenese cijelu Voyagerovu posadu.
Uskoro se doznaje da je Dauntless lažnjak i da je to Arturisov brod. Njegovu vrstu je asimilirao Borg kratko nakon što je Janeway uspješno završila rat između vrste 8472 i Borga, pa Arturis želi osvetiti svoju vrstu.
Dauntless kao metodu pogona koristi kvantno-mlazni pogon (quantum slipstream drive).
Slično Borgovskim transwarp kanalima, kvantni mlaz (the slipstream) je usko fokusirano, usmjereno polje koje se stvara manipulacijom tkiva prostorvremena na kvantnoj razini s pomoću brodskog navigacijskog deflektora. Ono fokusira kvantno polje kroz deflektor kako bi stvorilo velike razlike u lokalnoj zakrivljenosti prostora. To stvara podprostorni tunel, koji se projicira ispred letjelice. Kad letjelica uđe u tunel, unutarnje sile ju pokreću ogromnim brzinama. Kako bi se kvantni mlaz održao, letjelica stalno mora modificirati kvantno polje, što se mora raditi ručno, jer brodsko računalo u 24. stoljeću nije dovoljno jako kako bi izvelo takve zahtjevne izračune. Voyager je pri prvom testu pogona prešao 300 svj. god. u par minuta.
Inercijski prigušnici su brodski sustav na skoro svim Federacisjkim brodovima, koji poništavaju učinke naglog ubrzanja i usporenja letjelice tako što održavaju i absorbiraju prirodnu inerciju letjelice dok je u pokretu ili tijekom napada. Svemirski brod ne može skočiti u warp bez inercijskih prigušnika, jer bi naglo ubrzanje spljoštilo posadu na zidove, ubijajući ih. Sam sustav je računalno kontroliran: kako je većina manevara koje brod izvodi već unesena u samo računalo, ono nema prevelikih problema oko standardnih manevara, ali mu poteškoće predstavljaju pogodci iz neprijateljskog oružja, otkazivanje nekog dijela brodskog pogonskog sustava, sudari sa čvrstim tijelima i sl. U tim slučajevima posada osjeti silu koja je rezultat kašnjenja brodskih računala u prilagođavanju prigušnika.
Za vrijeme "običnog" leta i istraživanja radi samo dio prigušnika, u 48 satnim smjenama sa 12 satnim odmorom između smjena, dok se u slučaju prelaska na stanje pripravnosti ili pod crvenom uzbunom aktiviraju svi prigušnici te se stavljaju u stanje visoke pripravnosti kako bi bili spremi za upotrebu ukoliko je ona potreba.
Za razliku od većine sustava na brodovima, inercijski prigušnici, kao i sustav za očuvanje integriteta trupa i gravitacijske obloge, imaju zasebnu mrežu napajanja.
Vučna zraka je oslabljena linearna gravitonska zraka koju brodovi koriste za kontrolu kretanja vanjskih objekata. Vučna zraka stavlja prostorna naprezanja na predmet na određenim područjima, što omogućuje držanje predmeta na fiksnoj lokaciji ili promjenu položaja ili putanje. dok se vučne zrake večinom koriste kako bi privukle predmet prema izvoru zrake – obično za vuču predmeta – također se mogu postaviti i da odbijaju predmete. Najčešće se koriste za vuču onesposobljenog ili ranjivog broda na sigurno, ili ponekad, kako bi neprijatelj kontrolirao kretanje druge letjelice.
Vučne se zrake obično koriste na podsvjetlosnim brzinama. Kako bi se sigurno vukla letjelica pri warp brzinama, pogon druge letjelice mora biti isključen, a brzine im moraju biti jednake.
LCARS (Library Computer Access/Retrieval System) je operativni sustav, odnosno korisničko sučelje korišteno na brodovima Zvjezdane flote od sredine 24. stoljeća. Pojavljuje se u serijama Nova generacija, DS9, i Voyager. Sučelje prepoznaje unose preko površine osjetljive na dodir te glasovne naredbe. Korišteno je na svim uređajima koji zahtijevaju korisnički unos podataka poput PADD-ova (Personal Access Display Device), trikordera, konzola i dr.
LCARS je općenito revolucionarna zamisao jer treba imati na umu kako je osmišljen 1986., prije nego što su se u masovnoj upotrebi našli različiti zasloni i uređaji osjetljivi na dodir, a u to vrijeme se u stvarnom svijetu još uvijek koristilo tekstualno sučelje.
Isolinearni čipovi u 24. stoljeću preuzimaju ulogu nekoliko računalnih komponenti. Koriste se kao jedinice za spremanje podataka, kao i za razne upravljačke kontrole. Svaki isolinearni čip na brodovima Zvjezdane Flote jednake je građe (u osnovnoj izvedbi), osim ukoliko je prilagođen posebnoj funkciji.
Svaki čip ima identifikacijski broj, te se sastoji od:
- Identifikacijskog broja (alfanumerički)
- Nanoprocesora
- Modula za spremanje podataka
- Čvora za spajanje
Isolinearni čipovi posjeduju memoriju od 2,15 kiloquada (~ 2.150.000.000.000 MB). Ugrađuju se u, za njih, posebno konstruirana središta. Kako bi skinuli opterećenje glavne računalne jezgre, nanoprocesori u čipovima obrađuju podatke, te ih šalju glavnom računalu kad ih ono pozove. Kako su čipovi ugrađeni u gotovo sve brodske sustave, povećavaju korisnost glavnog računala za 335%. Prijenos podataka između čipova i glavnog računala odvija se nadsvjetlosnom brzinom.
Podrobniji članak o temi: Fotonski torpedo- ↑ Prijevod upotrijebljen u epizodi emitiranoj na HRT-u 4. studenoga 2002.; time warp = vremenski ukrivak
- ↑ Negative Energy: Wormholes and Warp Drive
