Hrvatski domobran (organizacija)
Hrvatski Domobran bila je politička organizacija koja je zagovarala nezavisnost Hrvatske od Kraljevine Jugoslavije, a kasnije se povezala s ustašama.[1]
Udruga je proizašla iz Saveza hrvatske pravaške republikanske omladine (SHPRO) u Zagrebu 1. studenoga 1928. godine.[2] Prema statutu svrha joj je bila "da razvija tjelesno i duševno zdravlje svojih članova", a imala je biti organizacijom "sveopćeg hrvatskog narodnog pokreta".[2] Glasilo Hrvatski Domobran počelo je izlaziti u studenom iste godine umjesto dotadašnjeg lista SHPRO-a Starčević. Planirano je da se pod krinkom javne organizacije potajno osnivaju i uvježbavaju skupine/postrojbe revolucionarne hrvatske mladeži.[2] U početku su nosili plave košulje, ali se od toga odustalo zbog konspirativnosti.[2] Organizacija je bila pokušaj okupljanja cjelokupne nacionalne hrvatske mladeži od strane pravaškog vodstva, odnosno mladih iz HSS-a, Hrvatske federalističke seljačke stranke i HSP-a.[2]
Članovi udruge sudjelovali su u krvavim prosvjedima i sukobima s policijom i žandarima u prosincu 1928. godine u Zagrebu.[3] Nakon uspostave Šestosiječanjske diktature organizacija je zabranjena i raspuštena.[4]
Organizacija je ponovno uspostavljena u Buenos Airesu, 12. lipnja 1931. godine prilikom boravka Branka Jelića u Argentini. Godine 1932. Hrvatski domobran imao je 1.984 člana. Pod njihovim vodstvom organizirano je 1933. godine Hrvatsko javno glasovanje u Južnoj Americi za slobodu i nezavisnost Hrvatske. Tom prigodom je glasovalo oko 50.000 Hrvata.[5]
Osnovan je i ogranak u SAD-u kako bi se pridobili emigranti za Ustaški pokret.[1] I sam ustaški pokret se u ranim fazama nazivao ustaško-domobranskim pokretom.[6]
- Hrvatski domobran (Zagreb, 1928.)
- Hrvatski domobran (Buenos Aires, 1931. – 1944.)
- Nezavisna hrvatska država (Pittsburgh, 1933. – 1942.)
- ↑ a b Peter Kivisto. The Ethnic enigma: the salience of ethnicity for European-origin groups. Cranbury, New Jersey, US; London, England, UK; Mississauga, Ontario, Canada: Associated University Presses, 1989. Pp. 107.
- ↑ a b c d e Mladen Kaldana. 2012. U povodu 150. obljetnice Stranke prava i 115. obljetnice smrti oca domovine dr. Ante Starčevića: kronologija pravaštva (XVI.). Politički zatvorenik, 244/245, srpanj/kolovoz. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. srpnja 2013. Pristupljeno 23. ožujka 2019.
- ↑ Sabrina P. Ramet. The three Yugoslavias: state-building and legitimation, 1918-2005. Bloomington, Indiana, US: Indiana University Press, 2006. Pp. 82.
- ↑ Ivan Čizmić, Ivan Miletić, George J. Prpic. From the Adriatic to Lake Erie: a history of Croatians in Greater Cleveland. American Croatian Lodge, Inc. "Cardinal Stepinac", 2000. Pp. 427.
- ↑ Perinić 1998, str. 283.
- ↑ Mario Jareb, Ustaško-domobranski pokret od nastanka do travnja 1941. Zagreb, Hrvatski institut za povijest - Školska knjiga, 2006.
- Perinić, Ljeposlav. 1998. Hrvati u Argentini. Šakić, Vlado; Jurčević, Josip (ur.). Budućnost iseljene Hrvatske. Institut društvenih znanosti "Ivo Pilar". Zagreb. str. 277–286
