Prijeđi na sadržaj

Ratko Vojtek

Izvor: Wikipedija
Ratko Vojtek
Rođenje1956. Bjelovar
Hrvatska
Žanroviklasična glazba, jazz, world music, rana glazba
Zanimanjegitarist i skladatelj
Instrumentklarinet, bas klarinet, klavir, udaraljke
Djelatno razdoblje1974. do danas
Producentska kućaAquarius Records
AngažmanZagrebačka filharmonija, Hrvatski komorni orkestar

Ratko Vojtek (Bjelovar, 1956.) hrvatski je glazbenik, multiinstrumentalist, skladatelj, dugogodišnji solist Zagrebačke filharmonije[1]

Rođen je u Bjelovaru 1956. godine. Njegovi preci doselili su se iz Češke u Bulinac kraj Bjelovara, za vrijeme Austro-Ugarske. Diplomirao je klarinet na zagrebačkoj Glazbenoj akademiji (klasa Josipa Tonžetića) i bas klarinet na konzervatoriju Sweelinck u Amsterdamu (klasa Harryja Sparnaaya), kao stipendist Zaklade Ive Pogorelića. Debitirao je u 18. godini sa Zagrebačkom filharmonijom, svirajući Carla Maria Von Webera kao drugi klarinet u koncertu u E-duru.[2] Postao je stalni solist na bas-klarinetu u Zagrebačkoj filharmoniji, te prvi klarinetist u Hrvatskom komornom orkestru. Okušao se u različitim žanrovima, pa se u svojoj solističkoj karijeri bavio ranom glazbom, kao i suvremenim glazbenim trendovima (Muzički biennale Zagreb), jazzom i world music.[3] Američki glazbeni časopis „Jazz at a Glance” usporedio ga je s Keithom Jarrettom i Eddiem Palmieriem, svjetski poznatim glazbenicima klasične glazbe.[4]

Kao najznačajniji uspjesi u njegovoj klarinetističkoj karijeri mogu se izdvojiti recital u kultnoj nizozemskoj dvorani De Iijsbreker u Amsterdamu, 40 recitala po Španjolskoj (s pianistom Ljubomirom Gašparovićem) te snimka djela „Snake Charmer” Srđana Dedića, koja je posredovanjem UNESCO-a obišla 22 svjetske radijske postaje.[5] Mnogi su hrvatski i inozemni skladatelji svoja djela posvetili ovom glazbeniku. Snimao je brojne snimke i nastupao na mnogim hrvatskim i međunarodnim festivalima.

Tijekom karijere surađivao je s glazbenicima raznih žanrova, od Miljenka Prohaske i Boška Petrovića preko Ive Robića, Arsena Dedića i Alfija Kabilja do Darka Rundeka.[6]

Bio je tri puta nominiran za glazbenu nagradu Porin: za najbolju instrumentalnu izvedbu (izvan klasične i jazz glazbe) 2000. godine za „Elephant business”, za najbolju produkciju albuma klasične glazbe 2005. za "Četiri godišnja doba” i za najbolju izvedbu klasične glazbe 2016. godine za "Dick Tracy And The Mystery of a Love"

U braku je i ima kćer.

Diskografija

[uredi | uredi kôd]
  • „Kroz tisućljeće hrvatske glazbe” u suradnji s Mladenom Požgajom (Orfej HRT, 1997.),
  • „Elephant business” (BestMusic, 1999.)
  • „Etnophonia” (Croatia Records, 1999.)
  • „World Music Piano” u suradnji s Borisom Beštakom (Rocco&partneri, 2004.)
  • "Koncert na orguljama" u suradnji s Rucner gudačkim kvartetom i Varaždinskim komornim orkestrom (Rocco&partneri, 2005.)
  • „Jazz And Beyond” (Aquarius Records, 2015.)

Izvori

[uredi | uredi kôd]