Georgi Manijak
Georgi Manijak (grčki: Γεώργιος Μανιάκης; Georgios Maniakos; italijanski: Giorgio Maniace; ? - 1043) bio je bizantski general koji se proslavio svojim uspjesima protiv Arapa na Bliskom Istoku i Siciliji.
Prvi put se spominje 1031. kada je smjelim ofenzivnim operacijama uspio anulirati posljedice teškog bizantskog poraza Azaza godinu dana ranije i od Seldžuka preuzeti Edesu koja će sljedećih decenija biti jedno od najvažnijih bizantskih uporište. Godine 1038. je iz Južne Italije pokrenuo veliki pohod na Siciliju koja je tada bila pod muslimanskom vlašću; među njegovim trupama se nalazila Varjaška garda, uključujući budućeg norveškog kralja Haralda Hardradu kao i normanski najamnici pod Guillameuom de Hautevilleom. Tom prilkom je uspio ne samo osvojiti dio otoka, nego je ostavio snažan utisak na svoje varjaške potčinjene, zbog koga se pod imenom Gyrgir spominje u skandidnavskim sagama i opisuje kao "div".
Godine 1042. je imenovan katepanom Italije, ali je njegov položaj došao u opasnost zahvaljujući spletkama Romana Sklira, predvodnika suparničke aristokratske porodice iz Anadolije. On je preko svoje sestre uspio protiv Georgija okrenuti ne samo cara Konstantina IX Monomaha, nego čak i zavesti Manijakovu suprugu i preuzeti njegovu kuću i imanja. Kada mu je konačno uspjelo ishoditi Manijakovu smjenu s mjesta katepana, došao je lično u Apuliju od Manijaka preuzeti dužnost. Manijak ne samo što je to odbio učiniti, nego je Sklira dao uhapsiti, a potom mu je oči, uši, usta i nos zapušiti s izmetom te ga mučio na smrt. Nakon toga su ga trupe proglasile za cara te je krenuo marširati na Carigrad. Kod Soluna se sukobio sa carskom vojskom, pri čemu je ubijen. Konstantin je zarobljene pobunjenike paradirao na Hipodromu posjednute na magarce.
Po Manijaku danas ime nose sicilijanski gradić Maniace, kao i citadela Castello Maniace u Sirakuzi.
| Prethodi: Synodianos |
katepan Italije 1042 |
Slijedi: Pardos |
