Jadran film
| Jadran film | ||
|---|---|---|
| ||
| Vrsta | d.d. | |
| Osnovana | 1946. Zagreb,  , Hrvatska Jugoslavija
| |
| Sjedište | Oporovečka 12 | |
| Sjedište | Zagreb,  Hrvatska
| |
| Ključne osobe | Vinko Grubišić | |
| Djelatnost(i) | proizvodnja i distribucija filmova | |
| Proizvodi | proizvodnja filmova, videofilmova i televizijskog programa | |
| Usluge | trgovina | |
| Broj zaposlenih | 80 | |
| Web stranica | www.jadran-film.com | |
Jadran film je poduzeće za proizvodnju i distribuciju filma koje je osnovano 1946. godine u Zagrebu.
Već iduće godine (1947) Jadran film je proizveo svoj prvi igrani film Živjeće ovaj narod, Nikole Popovića.
1956. godine, proizvodni pogon Jadran filma iz Dubrave, izdvaja se iz poduzeća i postaje samostalno pod imenom Dubrava film (poduzeće je ponovno okupljeno 1962. godine). Te iste godine Ivo Vrhovec postaje direktor Jadran filma, i na toj funkciji ostaje do 1969. Zlatne godine Jadran filma bile su za direktorovanja Sulejmana Kapića, koji je velikog pomoćnika imao u producentu Branku Lustigu.
Jadran film je u periodu 1960-ih do 1990-ih bio jedan od najvećih i najpoznatijih filmskih studija u srednjoj Europi. U tom razdoblju u Jadran filmu je snimljeno oko 145 međunarodnih koprodukcija i 124 domaća filma. Jadran filma je ugostio neke od najvećih filmskih, redateljskih i glumačkih zvijezda tadašnjeg filma. U Jadran filmu snimale su ekipe iz SAD-a, Italije, Češke, Rusije, Njemačke, Švedske i Austrije. U najbolja vremena paralelno se snimalo i po nekoliko filmova, na raznim lokacijama. U studijima Jadran filma i njegovih koperanata građene su kulise novih gradova, koji su predstavljali Rim, Jeruzalem ili američki Divlji zapad.
Prvi inozemni filmovi snimljeni u pogonima Jadran filma bili su talijanski, to se već zbivalo potkraj 1950-ih. Početak je bio s biblijskim filmovima B produkcije poput Davida i Golijata koji je bio iznimno popularan i u Americi. Talijani koji su često snimali u Hrvatskoj, pomogli su Jadran filmu da nauči filmski posao, i organizira čitav niz potrebnih službi i specijalista za potrebe snimanja; kaskadere, konje, scenografe, statiste, ukratko sve što treba. Jadran film je bio u stanju izgraditi stari rimski grad, vikinško selo, Egipat. U to doba i okružje je išlo na ruku Jadran filmu, tako su hoteli bili znatno jeftiniji nego drugdje po Europi, a bili su dobri.
U studijima Jadran filma snimljeni su i neki Oscarom nagrađeni filmovi poput američkog filma Sofijin izbor, redatelja Alana Pakule za koji je glumica Meryl Streep dobila Oscara, kao i njemački film Limeni bubanj Volkera Schlöndorffa koji je 1979. osvojio Oscara za najbolji strani film. U Zagrebu je 1962. snimljena i ekranizacija Kafkina Procesa koju je režirao poznati američki redatelj Orson Welles.
Najpoznatiji koprodukcijski serijal koji je rađen u Jadran filmu je saga o Winnetou , ukupno deset filmova (od 1962.), u kojim su manje uloge odradili mnogi domaći glumci i lokalni stanovnici. U Zagrebu su snimljena i dva nastavka američke serije Dvanaestorica žigosanih, te dio filma Noć lisice, i neke epizode nagrađivane tv serije Vjetrovi rata, te dio serijala Rat i sjećanja.
Nekako s početkom rata u Hrvatskoj, počele su nevolje Jadran filma, - sve ono što je nekada predstavljalo prednost koju je Jadran film imao u odnosu na konkurentske zemlje (Slovačka, Češka, Mađarska, Poljska, Rumunjska...) istopilo se na brzinu. Studiji Jadran filma su opustjeli, od 300 ljudi, spalo se na svega 80 - vanjski suradnici su se razbježali, oprema, pogoni i inventar kuće počeo se raspadati i rastakati. Na to je došla pretvorba i privatizacija, koja je još više gurnula Jadran film prema dnu.[1][2]
Velik teren u Dubravi, na kojem su se nekad gradile kulise (koje su glumile povijesni Rim ili tatarsko selo) prodano je investitorima koji tamo grade shopping-centar. Oko prodaje tog zemljišta izbila je afera u koju je upleten novinar Denis Kuljiš, koji je prije prodaje bio predsjednik Nadzornog odbora Jadran filma, i koji je po nekim tvrdnjama zemlju rasprodao na sumnjiv način.[3]
Kako vrijeme ide tako se Jadran film sve više osipa, i slabi, danas više i nema kapacitete za velike koprodukcije kakve su se nekad snimale. Zato nije čudo da je Jadran film produkcijsko-filmski studio, zabilježio u prvoj polovici 2007. godine 3,9 milijuna kuna gubitka što je za tri milijuna kuna više nego godinu dana ranije.[4][5]
- ↑ Što je sporno u privatizaciji Jadran filma? - tportal.hr (Datum objave: 14.12.2010 11:05)
- ↑ Odbijena HRT-ova tužba radi zabrane 'Latinice' - Lider - Arhiva[mrtav link] (Lider, 9. svibnja 2011. 12:04)
- ↑ „Kad je Zagreb bio Hollywood, Objavljeno u Nacionalu br. 677, 2008-11-03”. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-22. Pristupljeno 2012-10-28.
- ↑ Bankamagazin: Jadran film povećao gubitke, Objavljeno 4.1.2008.[mrtav link]
- ↑ Jadran film d.d. - javna opomena Arhivirano 2013-08-23 na Wayback Machine-u (Zagrebačka burza, 17.5.2012 15:08:35)
- Jadran-film, Službene stranice (en)
- Jadran-film na Internet movie data base (en)
- O Jadran filmu na portalu film.hr Arhivirano 2011-06-07 na Wayback Machine-u
| Filmovi |  | |
|---|---|---|
| Biografije | ||
| Akademije | ||
| Organizacije | ||
| Kompanije | ||
| Festivali | ||
| Nagrade | ||
| Po republikama | ||
