Prijeđi na sadržaj

Pingyao

Izvor: Wikipedija
Pingyao
平遥(Píngyáo)
Pingjao (transliteracija)
Trgovačka ulica Pingyaoa
Trgovačka ulica Pingyaoa
Trgovačka ulica Pingyaoa
Nadimak: Grad-kornjača
Koordinate: 37°12.5′N 112°9.16′E / 37.2083°N 112.15267°E / 37.2083; 112.15267
Država Kina
Provincija Shanxi
Prefektura Jinzhong
Površina
 - Ukupna 1,260 km²
Stanovništvo (2002.)
 - Područje utjecaja 490.000
 - Gustoća područja utjecaja 388,9/km²
Poštanski broj 031100
Pozivni broj 0354
Službene stranice
www.pingyao.gov.cn
Karta
Pingyao na mapi Kine
Pingyao
Pingyao

Pingyao (kineski: 平遥, pinyin: Píngyáo) je grad i istoimena općina u središnjoj provinciji Shanxi, Kina. Nalazi se na obali rijeke Fen, na jugozapadnoj ivici doline Taiyuan, 715 km od Pekinga i 80 km od glavnog grada pokrajine, Taiyuana. Tijekom dinastije Ming (1365.-1644.) Pingyao je bio financijsko središte Kine, te je u njemu izgrađeno mnogo vrijednih kulturnih i povijesnih spomenika, kao što je su izvrsno sačuvane gradske zidine. Zbog toga je Stari grad Pingyao upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji od 1997. god.[1] kao "izvrsno sačuvan primjer Han grada u kojemu se ogleda evolucija arhitektonskih stilova i urbanističkog planiranja carske Kine tijekom 8. stoljeća".

Trgovački toranj Pingyaoa

Odlike

[uredi | uredi kod]

Ovo područje je u Razdoblju proljeća i jeseni (771.-403. pr. Kr.) kineske povijesti pripadalo državi Jin, a tijekom Razdoblja zaraćenih država (475.-225. pr. Kr.) državi Zhao. Tijekom dinastije Qin nastao je grad Pingtao, a za dinastije Han ovo područje je bilo županija Zhongdu.

Pingyao je izvanredan primjer grada kineskog naroda Han koji još uvijek ima plan koji je nastao za dinastija Ming i Qing (14.-20. st.). Na više od 300 lokaliteta nalaze se stare građevine ili ruševine, a sačuvanih građevina iz razdoblja dinastija Ming i Qing ima oko 4.000. Stare ulice su također zadržale svoj izvorni izgled.

Car Hongwu je u trećoj godini svoje vladavine (1370.) dao izgraditi gradske zidine Pingyaoa koje su duge 6 km i visoke 12 m, s jarkom 4 m širokim i isto toliko dubokim. Na sva četiri kuta nalaze se veliki tornjevi, a između njih još 72 manja stražarska tornja i više od 3.000 kruna s ambrazurama. Zbog toga je Pingyao prozvan "Grad-kornjača". One se smatraju za najbolje sačuvane zidine ove veličine u Kini, odmah uz Kineski zid.

Tijekom dinastije Qing Pingyao je postao financijsko središte Kine, i tada je u gradu izgrađeno 20 financijskih ustanova, što je bilo pola od ukupnog broja u Kini. Rishengchang, koja je kontrolirala 50% trgovine srebrom, se smatra za najstariju banku u Kini, a propala je 1914. godine zbog pojave velikog broja modernih banaka.

Dolaskom velikog broja turista ugržene su i gradske zidine Pingyaoa jer su tijekom turističke sezone na zidinama boravilo tri puta više ljudi od maksimalnog kapaciteta.[2] Od 2007. godine neprofitna organizacija Global Heritage Fund (GHF), u suradnji sa županijskom vladom Pingyaoa, djeluje kako bi se sačuvala narodna arhitektura grada, ustanovila povijesna područja i kako bi se oživjeli tradicionalni obrti[3].

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kod]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Stari grad Pingyao na UNESCO-vim stranicama (en) Preuzeto 19. kolovoza 2011.
  2. Zhuang Pinghui, Tourist crowds threaten heritage sites, South China Morning Post, 9. svibnja 2007. (en) Preuzeto 19. kolovoza 2011.
  3. China’s First Banking Capital Arhivirano 2010-11-10 na Wayback Machine-u na stranicama globalheritagefund.com (en) Preuzeto 19. kolovoza 2011.