Armensko pismo i njegovi kulturni izrazi
Armensko pismo i njegovi kulturni izrazi | |
---|---|
Nematerijalna kulturna baština | |
Regija | Evropa |
Država | Armenija |
Svjetska baština | |
Lista upisa | Reprezentativna lista nematerijalne kulturne baštine čovječanstva |
UNESCO oznaka | 01513 |
Datum upisa | 2019. |
Lokacija upisa | UNESCO |
Armensko pismo od svog izuma, nije služilo samo svojoj primarnoj funkciji, stvaranja pisanog naslijeđa u vidu armenskih književnih djela.[1] Armeni su pismo koristili i kao brojeve, u kriptografiji, zagonetkama, u brojnim rukotvorinama i sl. Pismo se također odlikuje širokim rasponom ornamentalnih pisama, općenito klasificiranih po svojim oblicima: čvorovi, ptice, životinje, ljudi i mitska ili imaginarna bića. Time je armenska slovna umjetnost putem ukrašavanja slova i njene različite upotrebe, kroz vijekove postala i dio ukupne armenske kulture.[2]
Prema predanju, armensko pismo je stvorio sveti Mesrop Maštoc oko 403-406. godine n.e. Nejasno je da li je pismo bilo novi razvoj ili su Jermeni ranije koristili neko drugo svoje pismo, o čemu nema pisanih dokaza. Dok su bili dio SSSR-a, Armenci su 1922.-1924. izvršili dvije pravopisne reforme, koje su važeće u savremenoj Armeniji. Promjene nisu prihvaćene u dijaspori u Sjedinjenim Američkim Državama i Evropi i kod armenske manjine u Iranu.
Armensko pismo ima 39 znakova i, za razliku od semitskih pisama koja se koriste u susjednim državama na istoku i jugu Kavkaza, ima potpunu notaciju samoglasnika. Kako se ova slova nikada ne umnožavaju, armensko pismo je instrument velike fonetske preciznosti. Uzima 22 grčka zvuka kojima pripisuje vlastite znakove i dodaje 14 znakova namijenjenih zapažanju zvukova stranih grčkom. Armensko pismo, kao i grčko s kojim je djelomično povezano, koristi i velika i mala slova.
Nematerijalna kulturna baština
[uredi | uredi izvor]Armensko pismo i njegovi kulturni izrazi nalazi se na UNESCO-voj Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa čovječanstva kao element nematerijalnog kulturnog nasleđa u Armrniji. Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na zasjedanju koje je održano 2019. god.[3]