Prijepolje
Prijepolje | |
---|---|
grad | |
Пријепоље | |
Prijepolje | |
Lokacija u Srbiji | |
Koordinate: 43°23′0″N 19°38′56″E / 43.38333°N 19.64889°E | |
Država | Srbija |
Okrug | Zlatiborski upravni okrug |
Vlada | |
• Gradonačelnik | Dragoljub Zindović ({{{gradonačelnik_stranka}}}) |
Nadmorska visina | 557 m |
Stanovništvo | |
• Urbano | 13.330 |
• Metro | 13.059 |
Vremenska zona | CET (UTC+1) |
• Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
Poštanski broj | 31300 |
Pozivni broj | (+381) 33 |
Registracija vozila | PP |
Veb-sajt | http://www.opstinaprijepolje.rs/ |
Prijepolje je grad i središte istoimene općine u Zlatiborskom okrugu, u jugozapadnom dijelu Srbije, u blizini granice s Bosnom i Hercegovinom i na granici s Crnom Gorom. Jedno je od središta bošnjačke nacionalne zajednice izvan Bosne i Hercegovine i mjesto s jakom orijentalnom fizionomijom u svojoj urbanoj gradskoj slici. Prema posljednjem popisu iz 2002. godine u općini je živjelo 46.525 stanovnika.
Porijeklo imena Prijepolje
[uredi | uredi izvor]Prijepolje se u historijskim dokumentima prvi put spominje polovinom XIV vijeka. Od tada pa sve do danas ovaj grad pominju mnogi putopisci, misionari..., ali uvijek pod istim imenom. Zbog toga Prijepolje pripada onoj grupi naselja koja nisu mijenjala ime, od svog nastanka do danas. Postoji nekoliko teza o imenu Prijepolja i to: 1. Pišući o imenu Prijepolja M. Krpović i M. Veruović su pretpostavljali da je to ime nastalo od dvije riječi: "prije" i "polje". Polazili su od toga da je neko staro naselje "prije" bilo u "polju" (Ivanjskom polju, 5 km južno od Prijepolja). Međutim, ova pretpostavka o nastanku imena Prijepolja nema nikakvu zapisanu potvrdu u historijskim dokumentima. 2. U knjizi "Prijepoljski kraj u XV veku" F. Šantić je ime Prijepolja objašnjavao uz pomoć starog srednjovijekovnog, historijskim dokumentima potvrđenog muškog imena "Prijo, Prijan, Prije" i imenice "polje". Međutim, i ova pretpostavka je pogrešna iz 2 razloga: 1. Prostor na kojem je nastalo Prijepolje nije uopće "polje", jer je pojmom "polje" uvijek označavana ravnica veće povšine. 2. Da je prostor na kojem je nastalo Prijepolje bio vlasništvo osobe sa imenom "Prijo, Prijan, Prije" onda bi to bilo označeno pojmom "Prijovo polje", tj. u nazivu bi se nalazio i sufiks "ov, ev" kojim se ozačava pripadnost.
U govoru tadašnjeg stanovništva prijepoljskog kraja i šireg područja Polimlja, postojale su riječi: prijepor, prijepore, prijepon, prijepona, prijepone. Da bi se došlo u Prijepolje (sa bilo koje strane), morale su se preći rijeke Lim i Mileševka, koje su bile velike prepreke normalnom kretanju stanovništva. U govornoj komunikaciji tadašnjeg stanovništva pojmom "prijepone" označen je prostor današnjeg Prijepolja kao prostor sa prijeponama, preprijekama. Tokom vremena glas "n" je u izgovoru zamijenjen glasom "lj", jer su ti glasovi veoma bliski po svojoj zvučnosti. Ta zamjena pojedinih glasova je vrlo česta, a susreće se kod više toponima i hidronima, usljed promjena u sastavu stanovništva koje je u pojedinim periodima naseljavalo ove prostore.
Idući od manastira Mileševa, dolinom rijeke Mileševke, prema tom novom trgovištu govorilo se da se ide prema trgovištu, koje se nalazi "PRIJE" "POLJA". Zapadno od tog novog trgovišta, samo sa druge strane Lima, prostire se "polje". Danas je to Šehovića polje. Tako je u svakodnevnoj govornoj komunikaciji mogla nastati sintagma "PRIJE POLJE" u značenju: trgovište koje se nalazi "PRIJE POLJA".
Nazivi nekih prostora u neposrednoj blizini Prijepolja mogli bi biti potvrda ovoj tezi o nazivu ovog grada. Takav primjer je prostor Zaluga koji je imenovan tako u značenju: Prostor ZA LUGOM, prostor IZA LUGA - IZA ŠUME. Radi se o istom načinu imenovanja kao i u slučaju "PRIJE-POLJSKOG" trgovišta, odnosno naselja koje je PRIJE POLJA, a to je današnje Prijepolje. Na ovaj način je jedna prirodna osobina (u ovom slučaju reljef) oko današnjeg Prijepolja, mogla utjecati na nastanak imena ovog grada. I u ovom slučaju se vidi da sintagma "prije polje" pripada ijekavskom govornom izražaju, a takvog karaktera je i veliki broj naziva toponima, hidronima u prijepoljskom kraju i na širem prostoru srednjeg Polimlja.[1]
Geografija
[uredi | uredi izvor]Prijepolje je smješteno na uskom pojasu između Lima i strmih obronaka Pušine, Koševina i Ravana. Gradski prostor je omeđen sa dvije rijeke, Limom i Mileševkom. Pripada srednjem Polimlju, koje je pretežno brdskoplaninski kraj sa prosječnom nadmorskom visinom oko 1.200 metara. U blizini Prijepolja na obroncima Jadovnika nalaze se Sopotnički vodopadi, koji svojom ljepotom privlače turiste iz raznih krajeva, a zaštićeni su kao prirodni spomenik.
Klima
[uredi | uredi izvor]Klima u Prijepolju je umjereno-kontinentalna sa lokalnim promjenama zbog visokog brdsko-planinskog okruženja kao i zbog približno podjednake udaljenosti od Jadranskog mora i Panonske nizije.
Stanovništvo
[uredi | uredi izvor]Etnički sastav grada: Srbi:8.151 (61,14) Bošnjaci: 3.374 (25,31) Muslimani: 1.169 (8,77) Romi: 193 (1,44)
Naseljena mjesta
[uredi | uredi izvor]Aljinovići, Balići, Bare, Biskupići, Bjelahova, Brajkovac, Brvine, Brodarevo, Bukovik, Vinicka, Vrbovo, Gojakovići, Gornje Babine, Gornje Goračiće, Gornji Stranjani, Gostun, Gračanica, Grobnice, Divci, Donje Babine, Donji Stranjani, Drenova, Dušmanići, Đurašići, Zabrdnji Toci, Zavinograđe, Zalug, Zastup, Zvijezd, Ivanje, Ivezići, Izbičanj, Jabuka, Junčevići, Kamena Gora, Karaula, Karoševina, Kaćevo, Kašice, Kovačevac, Koprivna, Kosatica, Koševine, Kruševo, Kučin, Lučice, Ljiljci,Mataruge, Međani, Mijani, Mijoska, Milakovići, Mileševo, Milošev Do, Miljevići, Mrčkovina, Muškovina, Oborci,Oraovac, Orašac, Osoje, Oštra Stijena,Poraće, Potkrš, Potok, Pravoševo, Pranjci, Prijepolje, Rasno, Ratajska, Sedobro, Seljane, Seljašnica, Skokuće, Slatina, Sopotnica, Taševo, Hisardžik, Hrta, Crkveni Toci, Čadinje, Čauševići i Džurovo,Šarampov, Kolovrat, Kaldrma.
Historija
[uredi | uredi izvor]Područje Prijepolja je bilo naseljeno još u kamenom dobu i prvo historijsko stanovništvo koje se tu naselilo bili su Iliri, zatim Kelti. Nakon toga je vojnički osvojen i bio je uključen u Rimsko carstvo. Iz ovog razdoblja općina je zadržala rimsku nekropolu na lokalitetu Dvorine, u blizini zaseoka Kolovrat, gdje su otkriveni stakleni predmeti i keramika, srebrni i zlatni predmeti. U vrijeme pada Rimskog carstva ovo područje su prešli: Goti, Huni, Gepidi, Lombardi i Avari.
Prijepolje u srednjem vijeku
[uredi | uredi izvor]U historijskim dokumentima je zabilježeno da je Prijepolje nastalo kao trgovačko središte - pijaca manastira Mileševa. Srednjovijekovna manastirska imanja, koja su imala velike poljoprivredne posjede, imala su i svoja trgovišta u kojima je vršena razmjena ili kupoprodaja roba. Trg Prijepolje (u pisanim izvorima iz Srednjeg vijeka prepoznatljiv po nazivima: Prepolie, Pripolle, Priepoglie, Prepoyle, Pripogle) smješten je istočno od rijeke Drine, sa desne strane rijeke Lim, na samom ušću rijeke Mileševke u rijeku Lim. To je prostor prometnog dubrovačkog puta koji je prolazio u unutrašnjost Srbije. Naziv naselja, očuvane informacije iz novijeg doba o praćenju razvoja grada na obje strane rijeke i narodna tradicija o porijeklu njegovog imena, daju prostor za pretpostavku o razvojnom pomjeranju mjesta naselja u njegovoj historiji (prije - polje). Ovu pretpostavku teško je vezivati baš za srednjovjekovni period.
U početku Prijepolje je važna karavanska stanica u Polimlju koja zahvaljujući svom položaju, vremenom prerasta u najvažnije urbano naselje Polimlja. Tu je često nova grupa ponosnika prihvatala transportovanu robu i dalje je prenosila do mjesta odredišta. Iz Prijepolja su polazili karavani za Trgovište, Sjenicu, Novo Brdo (Kosovo), Peć i dalje na Carigradski drum.
Prijepolje se prvi put javlja u pisanim izvorima 1343. godine i to u ugovoru o prevozu 100 tovara soli. Tako je ovaj grad zabilježen kao trg manastira Mileševe, a od 1370-tih preuzima mjesto susjednog Brskova na rijeci Tari, koje počinje da slabi i postaje najznačajnije mjesto u širem području. Pripajanjem ovog područja Bosanskom kraljevstvu 1373. godine nije smetalo daljem razvoju Prijepolja. 26. oktobra 1377. godine, bosanski kralj Tvrtko I je okrunjen za kralja Srba, Bosne i primorja i zapadnih zemalja, u manastiru Mileševa. Nakon upućivanja na Tvrtkovo krunisanje u Mileševi, uslijedila je kartografska referenca na Prijepolje u "Regno della Servia detta altrimentri Rascia" Giacoma Cantellija da Vignola, kartografa vojvode od Modene, 1689. godine. Područjem Prijepolja upravljao je plemićki i vlastelinski rod Kosača. Na području Prijepolja živjeli su Vlasi Drobnjaci. Godine 1423. pomenut je Radivoj Bižić, Vlah Drobnjak iz Prijepolja.[1]
Prijepolje za vrijeme vladavine Osmanlijskog carstva
[uredi | uredi izvor]U 15. stoljeću, grad i njegova okolina došli su pod kontrolom Osmanlijskog carstva, te su bili dio Novopazarskog sandžaka. Mnoge zgrade su u to vrijeme bile podignute u Prijepolju i u sadašnjoj općini. Poznati turski putopisac Evlija Čelebija opisuje Gornje i Donje Prijepolje, Ibrahim-pašinu džamiju (sagrađenu u gradu 1572.) ili onu u selu Hisardžik, (koja je jedna od najstarijih na ovom području i u kojoj se čuva primjerak rukopisa iz Kurana). On također spominje Sahat-kulu u Prijepolju koja je izgrađena u 17. vijeku i koja je po njegovim riječima:
"neobična kula, čije se zvono može čuti sve do Mileševa".
Ibrahim-pašina džamija nalazi se u Šarampovu, jednom od tri glavna gradska područja (druga dva su Vakuf i gradsko središte), a najvjerovatnije je izgrađena u 16. vijeku. Ukrašena je jednim minaretom i prekrivena ćeramidom (posebnom oblogom za kuće u to doba).
U hercegovačkom defteru iz 1477. zapisano je da na Limu nema mosta i da stanovnici za prelaz preko Lima koriste lađu. Prijepolje se kao naselje razvilo na prostoru gdje su se presijecali značajni putevi. Dubrovački put sa juga i bosansko-stambolski put sa zapada i istoka, pa je na tom prostoru nastalo trgovačko naselje. Početkom 19. vijeka Prijepolje i njegov kraj sudjelovali su u Prvom srpskom ustanku i Srpsko-turskom ratu (1876-78), ali više od jednog vijeka nakon tih događaja to je područje ostalo u rukama Osmanlija. U periodu od 1880 do 1912. Prijepolje je bilo u sastavu Pljevaljskog sandžaka.
Period od početka 20. vijeka pa do danas
[uredi | uredi izvor]Grad je integriran u Kraljevinu Crnu Goru 1912. krajem Prvog balkanskog rata. Tokom Drugog svjetskog rata Prijepolje su okupirali Italijani i Nijemci. Na ovim prostorima je vođena Pljevaljska bitka u okviru mnogo širih vojnih operacija nacističkih snaga i njihovih saveznika poznatih u jugoslavenskoj historiografiji kao Šesta neprijateljska ofanziva. Prijepolje je oslobođeno 4. decembra 1943. godine, a ovaj datum se svake godine svečano obilježava u ovom gradu.
Dana 25. februara 2009. godine, općinsko vijeće službeno bira upotrebu bosanskog jezika (koji se dodaje srpskom jeziku) u općini, u skladu s odredbama srpskog zakona kojim se odobrava da stanovnici općina u kojima ima više od 15% nesrba mogu koristiti svoj izvorni jezik.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]